Kao žena koja je živjela u planinama sjeverne Albanije, Grišaj je sa 23 godine donijela odluku koja joj je promijenila život.
Ona se zarekla na celibat i obećala da će ostatak života proživjeti kao muškarac. Njena porodica živi više od vijeka u selu Lepuše u oblasti Velika Malesija.
Ova dolina ušuškana je među krševitim planinama i jedna je od nekoliko mjesta na Balkanu, gdje još živi vjekovni običaj da se žena zavjetuje starješinama sela da će život proživjeti kao muškarac.
Ove žene poznate su kao burneše, odnosno virdžine.
– Ima mnogo nevjenčanih ljudi na ovom svijetu, ali oni nisu burneše. Burneša je posvećena samo svojoj porodici, radu, životu i očuvanju sopstvene čistote, kaže Đustina, koja danas ima 57 godina.
Za mnoge žene rođene u ranijim decenijama, zamjena njihovih seksualnih, reproduktivnih i društvenih identiteta bio je način da uživaju u slobodama koje su bile dostupne samo muškarcima.
Kad bi postajale burneše, to bi ženama omogućilo da se oblače kao muškarci, da budu glave porodice, da se kreću slobodno u društvenim situacijama i da se bave poslovima tradicionalno dostupnim samo muškarcima.
Kao sportski nastrojena, aktivna mlada žena, Đustina ili Duni, kako je znaju njeni najbliži – bila je riješena da postane samostalna.
Nikad za sebe nije zamišljala tradicionalni život, sa brakom, kućanskim poslovima, oblačenjem haljina.
Umjesto toga, poslije smrti oca, odlučila je da postane zakleta djevica, kako bi vodila porodicu i mogla da se bavi poslovima koji će je finansijski izdržavati.
– Bili smo izuzetno siromašni… moj otac je umro a moja majka je imala šestoro djece i zato da bih joj olakšala, odlučila sam da postanem burneša i da vrijedno radim – kaže ona.
Đustina živi u zabitom selu, signal mobilne telefonije je slab u najboljem slučaju, a surove zime znače da je put do Lepuše često zavejan i da nema struje. Ona vodi gostionicu, obrađuje zemlju i stara se o svojim životinjama.
Kao burneša i glava porodice, praktikuje i umijeće liječenja ljekovitim biljem – spravlja ljekovite čajeve i ulja, što je jveština koju je naslijedila od oca.
– Bilo mu je stalo do ljekovitog bilja i prenio je sve što je znao na mene. A ja želim da moja nećaka Valerijana nasijledi ovu praksu, iako je ona izabrala drugi put, kaže Duni.
Danas je njihov način života nezamisliv
– Danas niko ne pokušava da bude zakleta djevica, kaže Valerijana Grišaj. I dodaje da mlade djevojke ni ne razmišljaju o tome da postanu zaklete djevice.
– Ja sam pravi primjer za to.
Odrastajući uz tetku u selu Lepuše, Valerijana je otkrila da su prilike za žene u ovoj oblasti oskudne, sem ukoliko se ne uda mlada.
– Trenutak kog se uvijek sjećam je kad sam bila u šestom razredu osnovne škole. Moja prijateljica je bila u devetom razredu i vjerila se. Imala je samo 14 godina. Rekla mi je da joj njen muž neće dozvoliti da nastavi školovanje i da mora da sluša muža, da ostane s njim i da mu se povinuje.
Umjesto da se uda mlada ili postane zakleta djevica, Valerijana se odselila iz porodičnog doma u 16. godini da bi studirala pozorišnu režiju i fotografiju u glavnom gradu Albanije Tirani.
– U Tirani, djjevojke i žene imaju više prednosti i emancipovanije su. Dok je na selu, čak i danas, situacija i dalje katastrofalna, kaže ona, prenosi BBC News na srpskom.
Iako ne postoje tačne cifre, procijenjuje se da je u sjevernoj Albaniji i na Kosovu preostalo svega još 12 burneša.
Od pada komunizma devedesetih, Albanija je prošla kroz društvene promjene koje su donijele veća prava ženama.
Valerijana smatra da je pozitivno što izumire tradicija burneša
– Danas mi djevojke ne moramo da se borimo za to da postanemo muškarci. Mi moramo da se borimo za jednaka prava, ali ne tako što ćemo postati muškarc i- kaže ona.
Podaci organizacija UN Žene pokazuju da je skoro 60 odsto Albanki starosti između 15 i 49 godina doživjelo porodično nasilje. Baza podataka Ujedinjenih nacija pokazuje da samo osam odsto žena poseduje zemlju i da su one i dalje marginalizovane kad je u pitanju nasljedstvo.
Đustina se ne usredsređuje na stranu koju je platila za poštovanje i žrtvovanje svog ženskog identiteta, već na slobodu koju joj je omogućila njena odluka.
– Neće više biti burneša, ja ću biti posljednja – kaže ona.
Ona priznaje da, iako možda ne bi donijela tu odluku danas, kad bi se vratila u prošlost, učinila bi sve ponovo isto tako.
– Ponosna sam na to što sam burneša. Ni za čim ne žalim – zaključila je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu