Sudbine

(FOTO) HRABRA MAJKA I SESTRA Ivana Škorić pri kraju je bitke sa opakom bolešću

Ivana je sada već pri kraju bitke iz koje izlazi na velika vrata, a pozitivne misli su joj, kako kaže, branile da dopusti bolesti da je definiše.

(FOTO) HRABRA MAJKA I SESTRA Ivana Škorić pri kraju je bitke sa opakom bolešću
FOTO: IVANA ŠKORIĆ/INSTAGRAM/SCREENSHOT

 Nakon treninga počela je da masira mišiće u gornjem dijelu tijela, a onda je napipala čvorić. To je Ivani Škorić (42) bio jasan signal da mora hitno na pregled. Invazivni karcinom dojke Ivani se pojavio između dva pregleda, a zastrašujuća dijagnoza joj je saopštena na rođendan. Ovo je priča o ženi koja uliva nadu u trijumf protiv ove zloćudne nemani.

Ova mlada žena, samopregledom je primijetila promjene na svom tijelu, a hitnim odlaskom kod doktora saznala je da su one maligne.

–  Karcinom sam otkrila sasvim slučajno, samopregledom, a u prethodnom periodu bila sam u najboljoj životnoj formi, što je vrlo zanimljivo jer nikakve simptome nisam imala, nisam ni kihnula. Osjećala sam se odlično, trenirala sam i radila. Poslije jednog treninga sam krenula da masiram gornje mišiće i napipala sam čvorić koji se nije pomjerao i nije me boljelo, to mi je bio alarm. Zakazala sam i uradila mamografiju  kao i ultrazvuk i sve je pokazalo je da su to zapravo maligne promjene. Uradili su hitnu biopsiju i ispostavilo se da je karcinom – priča Ivana, za Telegraf.rs.

Pročitajte još

Samo saznanje je, kako kaže, sasvim mirno podnijela, a pitanja kao što su “zašto ja, kako ću dalje, šta ću sad?” nisu joj uopšte bila na pameti.

– Saopštenje dijagnoze sam, možda ne tipično, dosta mirno prihvatila. Valjda zato sto imam i dvije mlađe sestre i kćerku. Bilo mi je u glavi “okej, ja to mogu da preživim” i nisam mnogo razmišljala o tome zašto mene, šta ću sad i kako ću, već mi je bilo u glavi, šta da sad uradim da nastavim normalno da živim – priča ova hrabra majka.

Ivana je sada već pri kraju bitke iz koje izlazi na velika vrata, a pozitivne misli su joj, kako kaže, branile da dopusti bolesti da je definiše.

– Ja se sada jako dobro osjećam i privodim liječenje kraju. Ostalo mi je par injekcija i još nešto lijekova, ali to je u principu već gotovo, a ja se osjećam fantastično. Negdje mislim i da je to stvar u glavi, kako prihvatite dijagnozu i ako ne dozvolite da vas bolest definiše. Ako to shvatite kao neki izazov koji treba da pređete i preživite, onda nema tu drugih opcija osim života. Morate da se borite – kaže Ivana.

Energija dragih ljudi Ivani je, kako kaže, mnogo značila u teškim momentima i zahvalna im je, dodaje, što nisu dozvolili da se osjeća bolesno i da se izgubi kao žena.

– Podrška porodice je značila puno i to su momenti kada vi vidite ko su ljudi oko vas i ko ste vi. To je baš dijagnoza koja vam otvori oči. Nije mi toliko značilo ono konstantno zivkanje i pitanja “kako si, šta si jela, kakva ti je krvna slika” i ostalo, to me je umaralo, ali mi je značila podrška ljudi iz mog okruženja u smislu da nisu dozvolili da se osjećam bolesno. Nisu me isključivali iz svakodnevnih dešavanja i trudili su se, pogotovo jedna grupa mojih prijatelja, da uopšte sa mnom ne pričaju o karcinomu i liječenju već me potpuno izmjesti u normalan život. Najvažnije je da se okružite ljudima koji vam prijaju. To mi je bilo najljekovitije – kaže Ivana.

Ona ističe da vjera u doktore mora da postoji jer, kako kaže, oni ipak najbolje znaju šta rade.

– Mora se vjerovati doktorima, a nikako onim “rekla – kazala” savjetima i tračevima. Treba da se fokusiraju na sebe, na ozdravljenje i da se ne boje – ističe Ivana.

Da put izlječenja nije lak, ova heroina ne poriče, pa zbog toga i naglašava da je redovan kontrolni pregled najvažniji kod ovakvih bolesti.

– Nije lako kad krenete u cijelu tu priču. Mijenja vam se kompletan život. Ono sto sam juče mogla da radim sutradan više nisam mogla. Ne mogu da idem na posao, ne mogu da treniram. Pod hemiterapijom nekad ne mogu da ustanem iz kreveta. Gubim kosu, koža mi se suši i više ne ličim na sebe. To su stvari koje može da razumije samo neko ko je prošao cijeli taj proces, i nije lako zaista, ali onda treba da se okruže ljudima koji vas neće sažaljevati i dozvoliti da se izgubite kao žena. To je je jako važno u tim trenucima. Meni se karcinom javio između dva pregleda, i bio je vrlo invazivan, tako da, da sam malo ranije otišla na pregled možda bih lakše prebrodila sve ovo, a da sam malo zakasnila ne bismo vodile ovaj razgovor – zaključila je hrabra Ivana.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu