Na istoj sceni, pod istim reflektorima, ista devetočlana glumačka ekipa nastupila je u “Garsonjeri” prvi put 2. aprila 2014. godine.
Od tada su igrali 76 puta, pred 6.974 gledaoca.
Miljka Brđanin, Rok Radiša, Dragoslav Medojević, Ljiljana Čekić, Vedrana Mačković Zubović, Ognjen Kopuz, Radenka Ševa, Bojan Kolopić i Zoran Stanišić već punu deceniju ovaj vodvilj igraju sa istim poletom kao prve večeri.
“Garsonjera” je igrana i na gostovanjima u Prijedoru, Srpcu, Laktašima, Derventi i drugim mjestima. Izvođena je i u humanitarne svrhe na matičnoj sceni. Učestvovala je u takmičarskom programu XV pozorišnog festivala “Dani komedije 2016” u Bijeljini.
A kako je sve počelo? Pa tako što je reditelj Aleksandar Pejaković prepoznao potencijal za nešto novo u čuvenom starom vodvilju “Pozajmljeni stan” mađarskog pisca Imrea Benčika.
“Pozajmljeni stan” je igran u Narodnom pozorištu Bosanske Krajine, danas Narodnom pozorištu RS, još od 1983. godine, a premijeri je prisustvovao je i sam autor komada.
Na 31. godišnjicu prikazivanja “Pozajmljenog stana” Pejaković i ekipa su smislili da izvorni komad malo prilagode i tako je nastala najveselija “Garsonjera” u Banjaluci.
U Pejakovićevoj adaptaciji radnja se dešava u Beogradu, tridesetih godina prošlog vijeka.
Na ovaj način Pejaković je, kako je sam napisao, želio da radnju približi ovdašnjim gledaocima kako bi lakše pratili preplitanje zabuna. Ovim postupkom omogućio je i glumcima veći prostor za igru i uživanje u njoj, što je preduslov za uspjeh vodvilja kod publike.
Ali, ono što je suštinski ostalo isto, jeste da je to i dalje bila komedija, tačnije vodvilj.
Zanimljivo je da su nam životi puni vodvilja, dok ga u teatru, bar u Banjaluci rijetko viđamo. I Pejaković se pita zašto je ovaj žanr na margini već godinama.
– Da li je to zbog dopadljivosti i lakoće? Ili zbog toga što je vodvilj prvenstveno namijenjen zabavi, a ne „višim“ teatarskim ciljevima? Na jugoslovenskim pozorišnim scenama vodvilj nikada nije dovoljno shvaćen, dok je on u svijetu, a prvenstveno u Evropi, veoma cijenjen. U tom smislu Fejdo je po značaju odmah uz Molijera, a mnogi autori vodvilja su redovno bili članovi nacionalnih akademija nauka i umjetnosti. – napisao je Pejaković.
I podsjetio da je direktno iz vodvilja nastala komedija apsurda, što je mnogo puta naglašavao i čuveni Ežen Jonesko.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu