Naime, kako ističe Dejan Petrović napravio je sa prijateljem pravo naselje u kom planira da živi u penziji.
– Tokom korone sam zajedno sa suprugom razmišljao o pokretanju nekog biznisa, pored ovog posla kojim se bavim. Naravno, ovaj posao mi je uvek prioritet, i ovaj posao volim da radim. Kasnije se tu pojavio moj dugogodišnji prijatelj, koji je je izrazio želju da zajedno uđemo u taj biznis. Pravimo 17 luksuznih kuća, vila, od kojih dvije ostavljamo za nas. Prijatelj sebi jednu, a meni i supruzi ostaje druga kuća – rekao je tada Dejan.
– U budućnosti planiramo da se preselimo, i da živimo na Zlatiboru. Penzionerske dane želim da provedem na Zlatiboru – dodaje Petrović, a potom objasnio dokle se stiglo sa radovima.
– Petu kuću ukrovljavamo, sve ide po planu i programu. Zadovoljan sam kako protiču radovi. Kada se sve ovo završi ne planiram da ulazim u građevinske poslove, već ću živjeti od ovog mog posla, kao i do sada – rekao je Dejan, koji za sam kraj otkriva da bi po planu vile bile useljive na proljeće 2025.
Inače, poznati trubač Dejan Petrović jedan je od ljudi koji zagovaraju porodične vrijednosti i tradiciju. On kaže da čovjek nikada ne treba da zaboravi svoje pretke.
– Odrastao sam u porodici gdje su bili živi pradjeda i prababa, bili smo seosko domaćinstvo, imali smo obradivu zemlju, stoku… Pješke sam išao u školu sedam kilometara u jednom pravcu. Čuvao sam ovce, sve sam radio po imanju. Kao dijete sam počeo da sviram trubu. Ako čovjek zaboravi ko je i odakle je, pljunuo je na sebe – kaže Dejan kojem je sviranje trube u genima.
– Logičan slijed okolnosti je bio da brat i ja nastavimo tradiciju sa trubom. Kao dijete sam prisustvovao očevim orkestarskim probama. Ušlo mi je to u dušu od malena. Sa 14 godina sam nažalost ostao bez oca, tada krećem profesionalno da se bavim time i od 15. godine, svaki vikend sviram, objasnio je Dejan za televiziju “E” i dodao da je kao dječak želio da bude sportista:
– Kao mali sam želio da igram i fudbal i košarku, pa je otac obavio sa mnom jedan ozbiljan razgovor kao vršnjak sa vršnjakom. Rekao mi je da truba nije zezanje i da ne smijem da dozvolim da obrukam njega, djeda, pradjeda… Da razmislim da li stvarno želim time da se bavim i tad mi je već bilo jasno. Ljudi su od mene očekivali da budem kao on sa 15 godina. To je bilo malo nezahvalno. Danas volim da kažem da mogu da spojim starke i opanke. Bilo je teško doći do toga, odustajao sam tri, četiri puta…
Ipak, na sreću, odustao nije. Dejan uspješno balansira između poslovnog i privatnog života.
– Imam divnu i zdravu porodicu, što se tiče glave zdravu. Danas je zavladala najveća bolest, a to je ta što živimo tuđe živote. Imam normalan krug ljudi oko sebe. Ponosan sam na suprugu i kćerku, supruga mi je veliki oslonac, tako i ćerka.
Drugari su mi govorili da je truba seljački instrument
U školi se razlikovao od drugara jer je svirao trubu, dok su njegovi vršnjaci uglavnom bili okrenuti sportu.
– Nervirali su me drugari u školi koji su mislili da je truba seljački instrument, da se svira samo za kolo i izvorne pjesme. U meni se probudila želja da dokažem da truba može sve da svira – objasnio je Dejan koji danas čak i džez, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu