Sjećam se jedne male livadice ispred kuće i jedne jabuke male. I tu smo se redovno igrali kad smo bili djeca. I sjetim se tog autoputa kojim sam morala da idem dok sam išla u osnovnu školu. I imali smo sa strane jedan mali uski puteljak kojim smo išli da bismo bili sigurni od auta koji prolaze. Bilo je to jedno za mene i stresno djetinjstvo, ali u isto vrijeme i lijepo djetinjstvo. Mnogo igre, mnogo druženja. Ponekad mi je žao što nisam malo duže živjela to djetinjstvo koje sam živjela u Malešićima – istakla je Maja Berović.
Ona je zbog rata morala da napusti dom.
– Imamo priliku da gledamo rat u Palestini i ja sa tolikim emocijama pratim dešavanja da dođem do tačke kada ne mogu ni da gledam više sve ono. Prosto, sjetiš se nekih stvari u životu i definitivno sam srećna što sada evo živim u jednom mirnom svijetu i voljela bih da se takve stvari više nikada ne ponove nigdje, ne samo kod nas nego nigdje. Nije lako, prosto ne mogu da kažem da je lako, to znaju svi oni koji su živjeli tokom rata. Ali, što je rekla Ceca, živ se čovjek na sve navikne… – ističe pjevačica.
Maja je otkrila kako su joj izgledali ratni dani u Sarajevu.
– Ja sam jednostavno rođena po prirodi vesela i uopšte na te granate i na sve to nisam gledala kao na nešto opasno. Zapravo nisam ni bila svjesna koliko se mi svi tu nalazimo u opasnosti. Igrala sam se sa lutkama tokom rata i bila sam skroz isključena iz realnosti. Čak sam u tom vremenu padanja granata pala sa terase jer sam se igrala sa lutkama, tako da je moja majka imala problem sa mnom jer joj je dijete palo sa terase i dobila sam potres mozga. Usred rata, znači očekivalo se da mene nešto pogodi, ja sam pala sa terase. Uopšte nisam bila svjesna tog stanja. Ja sam samo znala da je potrebno da se sakrijemo negdje u neko prizemlje i da ne izlazim na ulicu kad padaju granate. I to je sve što sam ja znala. Meni majka nikad nije pričala da je to nešto opasno. Ona je na sve načine pokušavala da nas zaštiti od toga, da ni ne znamo šta se dešava. Ne znam da li je to dobro, da li je loše, da li trebamo kriti od djece te stvari ali možda je za mene i bilo dobro. Možda je i dobro što sam odrastala u nekom svom svijetu pored svega toga i imala neki svoj univerzum. Ja sam slušala muziku pred TV-om kad smo imali struje i oponašala pjevačice i to je bio moj svijet – zaključila je ona za Telegraf, prenosi Blic.