Kako je sam Almodovar zabilježio u uvodu, knjiga je nešto poput fragmentarne autobiografije, koja čitaocu može da pruži mnogo informacija o njemu kao pripovjedaču i sineasti.
– Ova zbirka priča (za mene je sve priča, ne razlikujem žanrove) ukazuje na usku vezu između onoga što pišem, snimam i živim. Lola Garsija je u mojoj kancelariji, u arhivi, između ostalog čuvala i neobjavljene priče. Lola je moja pomoćnica u ovom, ali i mnogim drugim poslovima. Prepisala je priče izvlačeći ih iz gomila plavih svezaka koje je spasila iz haosa mnogobrojnih selidbi. Zajedno sa Žaumom Bonfilom odlučila je da ih otrgne od zaborava – naveo je Almodovar u uvodu knjige.
Knjigom je obuhvaćen period od šezdesetih do danas i fragmenti njegovog života prikazani su kroz 12 pripovjedaka – Posjeta, Previše promjena polova, Obred pred ogledalom, Huana, dementna ljepotica, Posljednji san, Migelovi život i smrt, Ispovijesti jednog seks-simbola, Gorki Božić, Zbogom, vulkane, Iskupljenje, Sjećanje na dan u kojem se ništa nije desilo i Loš roman.
– Svojom blagom i pronicljivom pažnjom Almodovar se u knjizi trudi da ljudske strasti sjedini s nedokučivom logikom života pa razmatra cjelokupni spektar boja naše duše: bol, tugu, ljubav, čežnju, ushićenje, nemir, neobuzdan poriv za komuniciranjem i izbezumljenost ćutanjem – zabilježio je izdavač.
Kako dalje navodi Almodovar, s obzirom na to da se kao sineasta rodio u jeku postmoderne, ideje do kojih je mogao da dođe mogle su da stignu sa bilo koje strane.
– Svi stilovi i epohe koegzistiraju, nema predrasuda prema žanrovima ni marginalizovanim predgrađima; isto tako nije bilo tržišta, samo potreba da se živi i stvara. Idealno okruženje za stasavanje nekoga kao što sam ja, nekoga ko je želio da osvoji svijet. Inspiraciju sam nalazio u dvorištima La Manče, gde sam proveo prve godine svog života ili u mračnoj sali Rokole, zadržavajući se po potrebi u najopasnijim zonama svog djetinjstva, u salezijanskoj školi-zatvoru. Bile su to burne i čudesne godine, jer je salezijanski užas imao muzičku pratnju u vidu misa na latinskom, koje sam i sam izvodio kao solista u horu (Bol i slava) – istakao je Almodovar.
Pedro Almodovar je španski režiser, producent i scenarista.
Među filmovima na kojima je radio i zahvaljujući kojima je stekao svjetsku slavu su “Matador” (1986), “Visoke potpetice” (1991), “Kika” (1993). “Sve o mojoj majci” (1998), “Loše vaspitanje” (2004), “Koža u kojoj živim” (2011), “Hulijeta” (2016) i drugi, piše Glas Srpske.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu