Nenad Milkić u romanu Kosti pripovjedački uvjerljivo, umjetnički sugestivno i snažno prikazuje složene ratne prilike u Sarajevu, u periodu 19921995. godine.
Autor hrabro obrađuje tematiku kojoj u savremenoj srpskoj književnosti još uvijek nije posvećena neophodna pažnja. Ratne strahote grada, koji iznutra razara sopstveno biće noseći tako u sebi osobine prokletoga grada Vavilona, Milkić dominatno prikazuje iz nacionalno neopterećenih, pripovjedački neutralnih perspektiva, stavljajući u narativni fokus sudbinu nesrećnih pojedinaca čiji životi su nestali u vihoru nepredvidive balkanske istorije.
Ovo je roman koji na umjetnički reprezentativan način prikazuje svu uzvišenost i bijedu ljudskosti pa, iako pretežno obilježena nepojamnim strahotama, Milkićeva pripovjedačka estetika mogla bi se sažeti u maksimu jednog od sporednih a upečatljivih junaka njegovog romana: Zlo je prolazno, dobrota je vječna. Roman je pripovjedački zasnovan na više narativnih planova, čija preplitanja doprinose njegovoj dramatici.
Zanimljivi dijalozi likova, koji od porodičnih i najintimnih lomova u karakterima prerastaju u polemičke i prijeteće tonove, smjenjuju se sa mnoštvom prizora ostvarenih tehnikom kadriranja. Sceničnost, kao jedno od najčešće korišćenih pripovjednih sredstava ovoga autora, ima funkciju usredsređenja na ključne predmete i momente kojima se vjerno dočaravaju haotične slike Sarajeva, ali i da, istovremeno, neposredno naznači uzroke i posljedice traumatičnih i tragičnih događaja.
Iako romaneskno ostvarenje, ovo djelo može doprinijeti memorijalnoj kulturi srpskog naroda, na način da emotivni odnos pojedinca prema prošlosti konačno preraste u oblikovan sistem kolektivnog pamćenja o stradanju Srba u Sarajevu tokom posljednjeg rata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu