Zabava

„Grupa Đogani mi je pomogla da izađem iz depresije“ Anabela Atijas o najtežem životnom periodu iz kojeg se jedva iščupala

Anabeli Atijas samo jedan dolazak u Beograd iz Švedske u kojoj je živjela sa majkom promijenio je život.

„Grupa Đogani mi je pomogla da izađem iz depresije“ Anabela Atijas o najtežem životnom periodu iz kojeg se jedva iščupala
FOTO: ANDREJ KRANJC/RINGIER

Imala je tek 17 godina i prolazila je kroz težak period ali to se preko noći promijenilo.

– Grupa “Đogani” je bila izuzetno poznata po svojim plesnim tačkama i ja sam vidjela reklamu na televiziji da su otvorili plesnu školu. Rekla sam sebi da moram da odem, prvi put poslije svih tih sivih dana koji su bili prisutni u mom životu odjednom sam vidjela neku svijetlu tačku. Nešto me je povuklo da se mrdnem i pokrenem. Sa sedamnaest godina život nije bio završen za mene. Na žalost, bila sam na teškom početku, čak sam bila srećna što propadam, što jako loše izgledam, smršala sam, bila sam plavuša i imala sam ogroman izrast. Ukazivalo je na neke probleme ako te neko vidi takvu. Ta plesna škola je mene pokrenula da se dotjeram i odem na upis i odatle sve kreće – prisjetila se Anabela svojevremeno u emisiji „Iz profila“, kada je govorila o tome kako je počela ljubav sa bivšim suprugom Gagijem Đoganijem.

Pročitajte još

– Da budem iskrena odmah se to desilo među nama, ta moja harizma, da ne budem skromna, uticala je na to da se on odmah okrene za mnom i da nađe snage da mi priđe. Odmah mi je predložio da izađemo na piće, odmah smo bili zaljubljeni i jedno i drugo – otkrila je pjevačica, kojoj je bivši suprug bio svijetla tačka u životu kao djevojci koja je okušala sreću u velikom gradu.

FOTO: TV PINK/YOUTUBE SCREENSHOT
FOTO: TV PINK/YOUTUBE SCREENSHOT

– Konačno se pojavio neko ko nije imao veze sa ratom i izbjeglicama, samo smo pričali o muzici i stranim izvođačima. 24 sata smo pravili koreografije, to nas je pokretalo – ispričala je Anabela koja je najteži životni trenutak 2004. godine kada je izgubila blizance.

– Tokom karijere bilo je dosta nepravednih naslova i objava o meni u medijima, ali ipak ništa ne može da se poredi sa tugom koju sam proživjela 2004. godine. Nakon kćerke Lune, ponovo sam ostala u drugom stanju, nosila sam blizance i sasvim iznenada došlo je do komplikacija. Bebe su, nažalost, preminule. Još mi je teško kad se sjetim tog perioda. Bio je to najstresniji dan u mom životu. Sve vrijeme sam samo željela da vičem i vrištim: “Ćutite, samo učinite da ova bol nestane!” Nekontrolisana patnja obuzela je moje tijelo. Osjećala sam se kao da sam zarobljena u košmaru i da moram da se probudim. Ali nisam mogla da pobjegnem. Poslije tog iskustva ubeđena sam da ništa ne može da slomi srce kao gubitak djeteta. Mnogo volim mališane i željela sam da ih imam što više. Bio je to šok za moje emocije, tijelo, duh. Sreća u nesreći bila je ta što sam imala moju Lunu. Od nje nisam željela da se odvojim i ona mi je pomogla da prevaziđem tu traumu – sjeća se Anabela, koja je, iako je privatno prolazila kroz pakao, morala da nastupa – ispričala je jednom prilikom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu