Prema predanju, ova bogomolja je prvobitno sagrađena u 17. vijeku, a ustaše su je spalile, uoči Male Gospojine, 1941. godine. Gradnja hrama, posvećenog Svetom Sisoju, napravljenog po sjećanju mještana, počela je 2012. a završena prošle godine.
Protostafrofor Dragomir Lazarević kaže da prvi pisani podaci o ovoj crkvi potiču iz 1843-te godine.
Dozvolu za gradnju dao je sultan Abdul Medžid prvi, a posebnu zaslugu imali su jablanički knez Stevan Narandžić i trgovačke porodice iz Tuzle Bobar i Rajić. Crkva je građena riječnim kamenom, pokrivena hrastovom daskom, imala je 6 prozora i jedno zvono. Predanje kaže da se jablanički beg protivio izgradnji crkve, jer je tvrdio da čim zazvoni zvono na ovoj crkvi, bega neće više biti. To se i obistinilo jer nakon izgradnje crkve i njegove smrti u ovom kraju više nije biran beg -priča sveštenik.
Ovo je prema ljetopisu najstarija crkva na Majevici.
– Dokaz za to je sveštenički pojas na kome je pisalo da je iz 17 vijeka. Našli smo i posude koje su iz 17 vIJeka – priča protostavrofor Lazarević.
Obnova ove svetinje započeta je 2012. godine. Fotografiju nisu imali, ali hram je napravljen po sjećanju mještana, baš onako kako je izgledala stara crkva.
– Ispred crkve smo ugradili smo stari amvon, Bogorodičino kolo koje se nalazi ispred oltara i na kojem stoje sveštenici kada obavljaju službe, a koji smo našli kada smo čistili zgarište. Imamo ploču sa osnovnim podacima o gradnji crkve. Na istočnoj strani oltara imamo i grobnicu u kojoj je 1853. godine sahranjen sveštenik Mikajlo iz Mačkovca – ističe sveštenik.
Mještani sela Mačkovac su zdušno podržali izgradnju. Sakupljali su kamenje po selima, ugrađivali ga u sveti hram. Pomagali su u građevinskim radovima, davali donacije.
I Đoko Tešić, koji se sjeća ruševina crkve iz ranog detinjstva, mnogo je pomogao građevinske radove. Pričali su mu da su nakon Drugog svjetskog rata komunisti kamene zidove dalje rušili i materijal koristili za izgradnju puteva i magacina.
– Prvi sam komšija i bio sam dva puta kum crkve. Ponosan sam što smo je izgradili. Moramo čuvati običaje, tradiciju, naše manastire i crkve. Bez naših bogomolja, neće biti ni nas – kaže Tešić.
Radojka Lukić se sjeća stare crkve koja je zapaljena 1941.godine, uoči Male Gospojine.
– Ja sam rodom iz susjednog sela Jablanica, a u Mačkovac sam se udala prije 60 godina. Raduje me što je obnovljena crkva i što se opet za velike svece imamo gdje okupljati. Srce mi puno – kaže starica.
Veliki broj mještana Mačkovca radi u inostranstvu, ali ih to ne sprečava da dolaze u zavičaj. Okupljaju se kod ove svetinje za slavu hrama Svetog Sisoja i molitvi koju obilježavaju prve nedjelje poslije Spasovdana. Raduju se obnovi crkve i nadaju da će u ovoj porti ponovo odjekivati razgovor, muzika i smijeh i da će u novom hramu biti još mnogo bogosluženja, vjenčanja i krštenja.
Vrijedan ikonostas u Tuzli
Vladika Hrizostom, episkop zvorničko-tuzlanski, osveštao je temelje, krstove i zvona novog hrama 19. jula 2015. godine, a na praznik Svetog Sisoja 2018. crkvu je osveštao vladika Fotije. Ovaj hram je posjedovao vrlo vrijedne ikone. Nešto je od tih ikona sačuvano, ali su odnesene u Narodni muzej u Tuzli, gdje se i danas nalaze. U novom hramu urađen je novi ikonostas i bogat duborezom ukrašen oltar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu