Zahvaljujući brojnim preispitivanjima, počela je iz drugačijeg ugla da se odnosi prema majčinstvu i vaspitavanju kćerke Luče, koju je prije devet godina dobila sa hrvatskim kolegom Bojanom Navojcem (45). O izazovima, odlasku kod psihijatra i prevashodno borbi sa sramežljivošću, harizmatična dramska umjetnica govorila je iskreno i otvoreno.
– Stalno nas uče da se prilagodimo i ja sam to radila. Recimo, sviđa mi se neki frajer, ali shvatam da ne može da prihvati baš svaki dio mene i onda krećem u amputaciju, dok potpuno ne izgubim sebe. Zašto je toliki problem ako se izdvajaš? Pitam jer imam dijete i često čujem kako joj kroz osmjeh kažu da je drugačija i nastojim da ne upadne u zamku i cijeli svoj život se trudi da se prilagodi kao što sam ja to činila- rekla je Hristina i dodala.
– Neko me je baš nedavno pitao: ”Pa dobro, jesu li te prihvatili konačno?” Rekla sam: ”Ne.” Pita me opet:” Pa kako ne, imaš trideset i nešto?” Ja kažem:” Jes’ vala, glupo, ali ne”. Niko me nikada nije prihvatio onako kako je meni bilo potrebno, tako da imam dovoljno ranjivosti da se ogolim i priznam ko sam, već se dajem na komade i onoliko koliko neko može da me svari – izjavila je glumica, koja ne traži toleranciju drugih, već dopuštanje.
– Tolerancija je, po mom mišljenju, tiha patnja. Postoji druga opcija, a to je dopuštanje da neko ima drugačiji izbor od tebe i da ga ne mrziš zbog toga. Mene su mama i tata učili da si ti odgovoran i kriv za sve što radiš, a tek kasnije, doduše 20 godina poslije, shvatila sam da si ti zaslužan i za sve lijepo što ti se događa. Roditelji su mi fenomenalni, ali valjda su na taj način željeli da me zaštite i nauče da držim kontrolu nad životom, prihvatanjem odgovornosti – dodala je ona.
Hristina je u porodici, kako tvrdi, naučila i da je, kada više nema efekta oslanjati se na sebe i svoj sud, potrebno potražiti pomoć psihijatra, što rado danas čini, prenosi Blic.
– Motivacija je moje najbolje oružje, uvijek ih imam nekoliko u džepu, za svaki slučaj, ali kada ih ponestane, obratim se školovanim ljudima za to. Mom samopouzdanju dosta je pomoglo i to što sam počela da lagano ispitujem svoje granice i pobjeđujem samu sebe. Naime, tokom ljetovanja s mamom i tek rođenom kćerkom u Budvi, u našoj kući, negdje 2014. godine, počela sam da šetam i shvatila da mi to prija, zatim sam instalirala aplikaciju po kojoj jedan minut trčiš najbolje što umiješ, drugi pješačiš. Pomislila sam: ”Što neću to moći, evo rodila sam dijete, rekli su mi isto da ni to nema šanse da se desi i desila se i predivna je.” I tako za dvije nedjelje boravka na primorju uspjela sam da istrčim pet kilometara. Nakon toga dobila sam veliko samopozdanje i zapitala se šta ja to sve mogu. U 33. godini sam promijenila život, potpuno sam izbacila psihoaktivne supstance, alkohol na prvom mestu. Nije to išlo uz stil samohrane keve – zaključila je Hristina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu