Rođena sam u Tuzli, a odrasla u Brčkom. Otac Abid je bio medicinski tehničar, a majka Ifeta krojačica. Pored njih, rasla sam i uz stariju sestru Faketu i brata Faruka. Bili smo obična jugoslovenska porodica. Kada pomislim na djetinjstvo, sjetim se divnih jutara i prelijepog mirisa koji je dopirao iz kuhinje dok je moja majka spremala doručak. Zatim bi sjela za mašinu, počela da šije i pjeva sevdalinke prisjeća se Brena.
Osnovnu školu završila je u Brčkom, a aktivno se bavila i sportom.
– Mnogo sam voljela košarku i trenirala sam je u lokalnom klubu Partizan. Sve djevojke su imale kratka imena po kojima ih je trener Vlada dozivao. Jedino mu se nije dopadalo moje ime jer mu je bilo komplikovano da me zove Fahreta. Jednom mi je pred početak utakmice rekao: “Zvaću te Brena.” Tog dana sam igrala najbolje i dala najviše koševa. Zahvaljujući treneru Vladi, cijeli grad je počeo da me zove Brena – sjeća se pjevačica i dodaje da joj je nepoznati muškarac u sedmom razredu osnovne škole prorekao da će postati zvijezda:
– S majkom sam otišla kod komšinice Sene na kafu. Odjednom se na vratima pojavio stariji čovek i tražio čašu vode. Pogledao me je i pitao: “Čija si?”, a majka mu je odmah odgovorila: “Moja je, valjda se vidi da ličimo.” Tada je rekao: “Kao što je poznat Tito, tako će biti poznata i ona.” Svi smo ga pogledali zgranuto jer smo mislili da priča gluposti. Ali onda je dodao: “Nisam lud, bićeš veoma uspješna žena. Putovaćeš dokle ti pogled dopire, imaćeš novca koliko rukama možeš da zgrneš u naručje.” Zamolio me je da svaki put kada ga se sjetim zapalim svijeću za njega. To činim i danas! – ispričala je Brena.
– S majkom sam otišla kod komšinice Sene na kafu. Odjednom se na vratima pojavio stariji čovek i tražio čašu vode. Pogledao me je i pitao: “Čija si?”, a majka mu je odmah odgovorila: “Moja je, valjda se vidi da ličimo.” Tada je rekao: “Kao što je poznat Tito, tako će biti poznata i ona.” Svi smo ga pogledali zgranuto jer smo mislili da priča gluposti. Ali onda je dodao: “Nisam lud, bićeš veoma uspešna žena. Putovaćeš dokle ti pogled dopire, imaćeš novca koliko rukama možeš da zgrneš u naručje.” Zamolio me je da svaki put kada ga se setim zapalim sveću za njega. To činim i danas! – ispričala je Brena.
Nakon završene srednje škole, Brena je 1979. godine spakovala kofere i preselila se u Beograd, prenosi Blic.
– Zahvaljujući ocu, zavoljela sam medicinu, ali je taj fakultet bio preskup za nas. Zato sam odlučila da upišem turizam na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. U tom periodu sam teško izlazila na kraj sa troškovima jer je život u velikom gradu bio skup. Nisam mogla sebi da ispunim neke želje, klasične studentske, na primjer da sa svojim kolegama otputujem na ekskurziju. Jela sam hljeb i jogurt, a ako bih htjela nešto slatko, onda bih to pošećerila – priča Brena, koja je zbog svega toga odlučila da se vrati kući:
– Stajala sam na autobuskoj stanici tužna i očajna. Nebo je bilo sivo sa tmurnim oblacima. Počela je da pada kiša, a autobusa nije bilo ni na vidiku. Prišao mi je jedan mali pas, tužno me pogledao i šćućurio se pored mojih nogu. Sjevnula je munja i udario grom, a meni kao da se nešto prosvijetlilo u glavi. Odlučila sam da uzmem sudbinu u svoje ruke. Sačekala sam autobus, otišla onako mokra u stan da se presvučem, uzela kofer i vratila se u Brčko – rekla je pjevačica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu