Za jednog člana porodice to je istovremeno i spavaća soba, dok ih troje spava u stambenom kontejneru, a jedna kći je trenutno u stanu jer jednostavno nema mjesta za sve.
Dio stvari im je u dvorištu, dok je ostatak spakovan u vreće pa spremljen u drvarnicu i štalu gdje su prethodno hranili svinje i kokoši.
U tim nehumanim uslovima već tri zime nakon razornog zemljotresa, koji je pogodio Zagreb u martu 2020., živi porodica Kovačić.
– Šta mislite kako nam je, od 22. marta 2020. godine smo beskućnici – govori Gordana Kovačić.
U dvorištu je stambeni kontejner, a pored njega je namještaj prekriven najlonom i mjesto gdje suše odjeću.
Kraj kuće koja je oštećena u potresu još se nalaze grede, šljunak i razni građevinski materijal.
Komšije koje su trenutno u Austriji ostavili su im ključ kako bi mogli koristiti toalet, jer nemaju drugu opciju. Kažu kako od ostalih komšija nemaju neke pomoći pa prvi dan nakon zemljotresa nisu uopšte imali vode.
– Onaj ko to ne proživljava, ne zna. Nije lijepo usred noći izlaziti vani i ići komšiji da bi se došlo do kupatila, ali nema druge. Okupaš se i vratiš se ovamo – govori Gordana.
Novi im problem tokom niskih zimskih temperatura stvaraju visoki računi za struju jer drvarnicu, koju koriste kao dnevni boravak i kuhinju, zagrijavaju električnim grijalicama.
Iako tik uz vrata stoji prekrivena peć na drva, a iza svih kuhinjskih elemenata su složene cjepanice, peć jednostavno nemaju gdje staviti.
Zbog toga što je 25. marta proglašena prirodna katastrofa uzrokovana zemljotresom na području Zagreba, računi za struju nisu im otpisani, kao u drugim dijelovima Hrvatske gdje je proglašena katastrofa na području pogođenim zemljotresom.
Na području gdje je proglašena katastrofa stanovnici koji ispunjavaju uslove oslobođeni su, naime, plaćanja dugova za potrošenu električnu energiju.
– Grad nam vraća novac svaka tri mjeseca, znači ako danas platim, za tri mjeseca dobijemo isplatu. Nikoga nije briga što moramo platiti drugi i treći mjesec kako bismo preživjeli – govori Gordana pokazujući račun.
Kaže kako se žalila Elektri pa su im malo smanjili račune, ali rata za sljedeći mjesec je 1600 kuna.
Uz to plaćaju kredit koji su podigli kako bi počeli s obnovom kuće, te ostale režije, uz podmirenje troškova vode u susjednoj kući.
Tako od otprilike 1000 eura mjesečnih prihoda 650 odvajaju za ratu kredita, struju i ostale režije. Svaki mjesec Gradu moraju slati i novi zahtjev za podmirenje računa, inače im ne vraćaju ni lipe.
– Mi smo sad u prirodnoj katastrofi, ali nije rješenje da nas sada ignorišu. Ignorišu nas sve vrijeme i to nije u redu – požalila se Gordana.
Nedavno su im ponudili smještaj u državnom stanu, što su odbili jer su već uložili mnogo novca u sanaciju kuće.
Porodica Kovačić smatra da je ova ponuda stigla prekasno budući da su preuzeli obnovu u svoje ruke, a gospođa koja ih je kontaktirala navodno im je rekla da im nude stan kako bi sve koji su u stambenim kontejnerima “strpali” u stanove.
– Pa jesu li oni normalni, mi smo treću godinu ovdje! Tri zime! Stavite se u našu situaciju. Ne idemo nigdje, kontejner je tu, mi smo napravili dopola, tražimo povrat i idemo na drugu polovinu – zaključuje Gordana, piše Jutarnji.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu