Baka Vera iz Donje Mutnice živi preko puta kuće Nikolića, sela gdje je Ana odrasla i dobro se sjeća pjevačice iz tog perioda.
– Bila je mnogo dobro dijete, veselo, znam je od kada se rodila. Bila je velika maza. Obula bi majčine čizme, koje su joj bile ogromne, i pjevala je tu po dvorištu “Čačak, Čačak” od Lepe Brene. Htela je to i uspjela je. Svi su je voljeli. Živjela je u selu sve do preseljenja u Paraćin, gdje je išla u osnovnu školu. Mnogo je bila vezana za svog pokojnog oca Dušana, koji je mlad preminuo. On je sahranjen na našem seoskom groblju. Tu je bila i njena baka, ali je ona umrla prije nekoliko godina. Dođe preko ljeta, bila je prošle godine sa kćerkom Tarom, igrale su se po dvorištu, tamo gdje je nekad bila ljuljaška – ispričala je Vera za Kurir.
– Obavezno dođe svake godine s bratom Markom kad je pomen njihovom ocu, to ne propušta. Marko je rekao da će da dođe, treba nešto da renovira po kući, valjda će uskoro. On je baš vezan za ovu kuću i ne da da se proda.
– Tu jedan čovjek pušta ovce, dali su mu dozvolu, ali brzo raste trava. Imam da joj poručim da češće dolazi kod nas u Mutnicu, da obilazi kuću i da svrati na kafu, ja sam uvijek tu – sa osmijehom je završila baka Vera.
U Aninoj osnovnoj školi “Stevan Jakovljević”, direktorka Snježana Tanić je istakla da za pjevačicu svi imaju samo riječi hvale.
– Nisam radila u školi kad je Ana Nikolić bila naša učenica, ali sa starijim kolegama mnogo puta sam pričala o njoj, tako da sam od njih zaista čula sve najbolje utiske. Bila je odličan đak, izuzetno energična, onakva kakva je naša Ana i danas. Mi smo je prisvojili i njena prelijepa fotografija je sastavni dio monografije škole. Njena učiteljica, kao i nastavnica muzičkog, pričale su mi da su Anu prepoznale kao talentovanu za muziku, tako da je ona učestvovala u priredbama i svim aktivnostima škole gdje je bio zastupljen muzički program. Ona je talentovana za sve – ne samo za muziku već i za scenu, glumu – priča Tanićeva i govori da je pre deceniju imala susret sa Aninom majkom Milijanom Nikolić.
– Dolazila je u školu prije nekih desetak godina, pa smo tom prilikom malo evocirale uspomene na Anino školovanje. Ona je s pravom ponosna na svoju kćerku. Tada sam stekla utisak da je mama ta koja je baš bila stroga prema Ani, to je na mene ostavilo utisak. Volela bih da i sama Ana, kad bude imala vremena, dođe do svoje osnovne škole. Nama bi to puno značilo – ispričala je ljubazna direktorka.
Anin profesor srpskog jezika Zoran Marković, koji joj je držao privatne časove, rekao je da je tada u Nikolićevoj prepoznao potencijal za bavljenje naukom i da je šteta što se tome nije posvetila.
– Kvalitet, nastup, ubjedljivost i sugestivnost kojima prilazim u nastavi su bili razlog zbog čega su me Anini roditelji angažovali. Ja sam njoj držao privatne časove, sećam je se dok je još bila đak. Kad je završavala, angažovali su me jer je htela da upiše engleski jezik. Meni je što se tiče fizičkog izgleda nespojiva ova Ana sad i ono mlado biće koje ja znam, predivno jedno biće. Sjećam je se kao osobe koja je imala veliki potencijal i žao mi je što se i dalje nije posvetila nauci, jer bi podjednako bila uspješna kao i u muzici. Bila je svjesna sebe i svoje pojave, kao i utiska koji je ostavljala. Takva je bila sa 18, 19 godina, a vjerujem da je takva i danas. Ona nije bila posvećena samo jednoj oblasti, već ju je mnogo toga u životu interesovalo – završio je profesor.
Gazda kafića zbog Ane je proširio baštu, jer je pjevačica jednog ljeta radila kao konobarica u njegovom kafiću u centru Paraćina. To su potvrdili i njeni bivši sugrađani.
– Istina je, to svi u Paraćinu znamo. Mi nju obožavamo, prava je carica. Najduhovitija osoba na estradi. Ona je radila tu jednu godinu, ludnica je bila koliko je bila dobra, to je bilo valjda ‘95. ili ‘96. godine. Vlasnik je morao i baštu da proširi koliko je ljudi dolazilo. Najviše zbog nje, bila je prelijepa i svi su već tada pričali o njoj. Sada je na tom mjestu klub – rekli su mladići.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu