Iako su roditelji pokušali da njega i brata zaštite od svega što se u tom periodu dešavalo, to ipak nije bilo moguće u potpunosti.
– Sjećam se da su nas, kada počne Dnevnik, roditelji odmah sklanjali u drugu sobu jer su vijesti u to vrijeme bile izuzetno uznemiravajuće. Uglavnom, najviše je bilo priča s ratišta. Na neki način, brat i ja smo bili sačuvani od svega toga – ispričao je Radonjić, koji je kao rođeni Zemunac prvo vrijeme stanovao u kući s roditeljima, bratom Markom, bakom i dekom da bi se 1993. svi zajedno preselili na Konjarnik.
– Brat i ja smo od roditelja dobijali dva dinara za užinu. To je bilo dovoljno da kupimo kiflu i jogurt. Uzimali smo kiflu i unutra je punili majonezom, senfom i kečapom, da ne bude baš skroz prazna. Nije bilo pečenice i kačkavalja. Tada se od mojih vršnjaka niko nije izdvajao, svi smo bili u istoj situaciji. Niko nije nosio skuplje patike od drugih, već smo svi živjeli u iluziji da je sve to tako normalno – rekao je glumac , a prenosi Informer.
Miodrag Radović tvrdi da je umjetničku crtu naslijedio od majke Branke koja je bila pjevačica.
– Dok se brat i ja nismo rodili, mama je bila veoma uspješna u muzičkom poslu, bila je prvakinja harmonike stare Jugoslavije. Mnogo je radila po svadbama, čak je išla na turneje po Evropi i Americi. Tih osamdesetih godina njen menadžer je bio čuveni Raka Đokić, koji je tada zastupao i Lepu Brenu. Imao je samo dvije klijentkinje, Brenu i moju mamu. Onog momenta kada se mama odlučila da osnuje porodicu, karijeru je ostavila po strani i posvetila se nama. Otac Nenad je završio Građevinski fakultet i radio je na raznim mjestima. Kada sam bio mali, bio je zaposlen pri Vojsci, jedno vrijeme i u Novom Sadu, pa je iz Beograda putovao svakog dana kolima – ispričao je Radonjić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu