Afšin je rođen u udaljenom selu u okrugu Bukan, pokrajini Zapadni Azerbejdžan u Iranu, a život mu nije uvijek bio lak. Kuća u kojoj živi je skromna i iako njegova porodica naporno radi, ponekad je prava borba zaraditi dovoljno za troškove života, lijekove i liječenje.
– Samo razmišljanje o tome da budem u društvu ljudi koji drže Ginisove svjetske rekorde je kao san. Ponekad ne mogu povjerovati u to. Kao da se sljedeći dan probudite i cijeli svijet sada zna ko ste. To je čarobno. Sviđa mi se pažnja koju dobijam od ljudi. Zbog toga se osjećam posebno. Moj san je da mogu pomoći svojim roditeljima. Ovo globalno priznanje moglo bi mi pomoći da ga i ostvarim – rekao je Afšin.
Budući da nije mogao pohađati školu, Afšin ne zna dobro pisati ni čitati, iako je oduševljen što je nedavno naučio pisati svoje ime. Takođe je bio zadovoljan što je nedavno dobio telefon od prijatelja, što mu je omogućilo veću povezanost s drugim ljudima, prenosi Avaz.
Vrlo je otvoren i ljubazan – i zato vrlo popularan među mještanima u svom selu. Afšin ne može sam putovati po selu i uvijek ga prati jedan od roditelja. Iako zapravo može hodati, ponekad više voli da ga neko nosi.
Mjerenja su obavljena tri puta na dan verifikacije, što je rezultovalo tačnom rekordnom visinom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu