FZO RS saopštio je, naime, kako su “omogućili još jednu olakšicu za oboljele od dijabetesa”.
Umjesto mjesečnog propisivanja potrošnog materijala koji se izdaju na recept, poput trakica za merenje šećera, od sredine oktobra, najavljuju, biće omogućeno tromjesečno propisivanje.
Ovo nisu olakšice za dijabetičara, već procedure, poručuju međutim, iz Udruženja dijabetičara.
– Procedura uzimanja recepata koja propisuje da više ne idemo pedijatru ili porodičnom doktoru svaki mjesec, već svaka tri mjeseca. Ova procedura u svim zemljama okruženja primjenjuje se već nekoliko godina, u nekim zemljama i više od pet godina- precizirali su iz ovog Udruženja.
Saopštenje Fonda, ističu, predstavlja obmanjivanje javnosti, a pogotovo oboljelih od dijabetesa, i skretanje pažnje sa veoma važne stvari – izbora inslulinskih pumpi.
Podsjetimo, Srpskainfo nedavno je pisala kako je Fond izabrao pumpe koje nisu namjenjene djeci sa dijabetesom i nisu kompatabilne sa senzorima kontinuiranog mjerenja šećera. Tender je nakon par dana poništen od strane Kancelarije za razmatranje žalbi.
Iz Udruženja navode koje sve olakšice oboljeli od dijabetesa u Republici Srpskoj imaju, a još važnije koje olakšce nemaju, a imaju ih, kažu, svi oboljeli od dijabetesa u zemljama okruženja.
FZO RS za oboljele od dijabetesa finansira insuline, trakice, lancete, špriceve, igle, aparate za brzo određivanje glukoze u krvi, potrošne materijale za insulinske pumpe, a od prije tri godine i insulinske pumpe – 25 na godišnjem nivou. Oboljeli od dijabetesa oslobođeni su plaćanja participacije za osnovnu bolest i njenih komplikacija.
Kada je u pitanju odobravanje dijagnostičkih traka za mjerenje šećera u krvi, pored ostalih navedenih prava, godišnje se odobrava: 1.200 trakica se propisuje djeci, trudnicama i oboljelima od dijabetesa tip jedan na terapiji insulinskom pumpom; 600 trakica se propisuje ostalima na inteziviranoj insulinskoj terapiji; 150 trakica se propisuje ostalima na insulinskoj terapiji; 50 trakica se propisuje oboljelima od dijabetisa tipa dva.
– Kada ove podatke pročitaju oni koje nemaju dodira sa dijabetesom, prihvataju ih, jer ih ne razumiju. Ali, mi koji živimo sa ovom bolešću, svakodnevno, itekako ih razumijemo i znamo da je to skoro ništa- poručuju članovi Udruženja.
Dijete koje je oboljelo od dijabetesa, pojašnjavaju, po obimu prava koje je propisao Fond, ima pravo na besplatnih 1.200 trakica za mjerenje šećera iz krvi godišnje, odnosno 100 trakica mjesečno, a koje, u najboljem slučaju, potroši za sedam dana.
Djetetu je neophodno, mjesečno, oko 450 trakica, da bi se dijabetes držao koliko-toliko pod kontrolom. U prenesenom značenju, ostalih dvadesetak dana roditelji kupuju dodatnih oko 350 trakica, i izdvajaju oko 260 KM samo za ovu namjenu koju bi Fond trebao „pokrivati“.
– Republika Srpska je, po obimu prava oboljelih od dijabetesa, najgora u odnosu na čitav region- ocjena je Udruženja “Dijabet no 1”.
Nabrajaju i koje olakšice oboljeli od dijabetesa nemaju u Republici Srpskoj:
1. Nemaju pravo na senzore kontinuiranog mjerenje šećera u krvi niti refundaciju troškova nabavke istih u drugim zemljama, što je uz insulinsku pumpu jedan od najvažnijih pomagala za kontrolu dijabetesa).
2. Nemaju pravo na dovoljan broj trakica za mjerenje šećera iz krvi.
3. Kada oboljeli od dijabetesa napuni 18 godina Fond ga tretira kao da se izliječio do dijabetesa, iako je dijabetes Tip1 neizlječiva bolest, i daje mu 50 trakica za mjerenje šećera u krvi mjesečno – i to je to.
4. Insulinske pumpe nisu uvrštene na listu medicinskih sredstava već se nabavljaju putem javne nabavke Fonda i zavise od kriterijuma ocjene ponude komisije za javne nabavke. U posljednjem poništenom tenderu kriterijum „cijena“ je nosila 99 odsto bodova, a kriterijuma „tehničke karakteristike“ nije ni bilo.
5. Nemaju dovoljan broj insulinskih pumpi godišnje, odnosno nabavlja se premalen broj na godišnjem nivou u odnosu na potrebu.
6. Nemaju pravo na zamjenu insulinske pumpe ukoliko se pokvari, a van je isteka garantnog roka – nemaju pravo na novu insulinsku pumpu.
7. Nemaju pravo na trakice za mjerenje ketona u krvi (sprečavanje ketoacitoze).
8. Nemaju pravo na život sa manje boli. Naime, senzor kontinuiranog mjerenje šećera u krvi (CGM) i insulinska pumpa omogućavaju oboljelima od dijabetesa život sa manje boli. Bez njih, oboljeli od dijabetesa ima oko 750 uboda iglom mjesečno. Zamislite kroz šta prolaze djeca oboljela od dijabetesa jer im ti ubodi život znače. Sa senzorom i pumpom broj uboda iglom se smanjuje na oko 30 mjesečno.
Oboljeli od dijabetesa u Srpskoj traže da se Pravilnik o pravu na medicinska sredstva izmijeni, i da se insulinske pumpe i senzori kontinuiranog mjerenja šećera u krvi (CGM) stave na listu medicinskih sredstava i da oboljeli od dijabetesa Tipa 1 (djeca i odrasli) imaju pravo na insulinske pumpe koje ne zavise od tendera, kao i pravo refundacije troškova nabavke senzora kontinuiranog mjerenja šećera u krvi.
Iz Udruženja apeluju na sve koji mogu pomoći oboljelima od dijabetesa u poboljšanju uslova njihovog života, a posebno na članove Udruženja endokrinologa i dijabetologa RS da svojim stručnim i predanim radom utiču na odluke Fonda i da pomognu, odnosno omoguće svojim pacijentima noramalan život kroz savremene načine liječenja i praćenja dijabetesa.
– Takođe, apelujemo na Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske da, umjesto nepotrebnih saopštenja, oboljelim od dijabetesa povećaju obim prava i stvarnih olakšica, jer to njima život znači- zaključili su iz Udruženja “Dijabet no1”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu