Društvo

JEDAN OD NAJMLAĐIH DOKTORA NAUKA Svetislav je sa 4 godine bio u IZBJEGLIČKOJ KOLONI, a onda je rekao: Okej, idemo dalje

Svetislav Mijatović je prije 24 godine, u maju 1995, bio četvorogodišnjak u izbjegličkoj koloni koja je iz Slavonije krenula za Srbiju. Danas je on jedan od najmlađih doktora nauka u istoriji Fizičkog fakulteta u Beogradu.

JEDAN OD NAJMLAĐIH DOKTORA NAUKA Svetislav je sa 4 godine bio u IZBJEGLIČKOJ KOLONI, a onda je rekao: Okej, idemo dalje
FOTO: PROFIMEDIA/RAS SRBIJA

Svetislav Mijatović, drugi najmlađi doktor nauka na Fizičkom fakultetu u istoriji navodi da je put do te pozicije uz dobru organizaciju, njemu išao relativno lako, za razliku od početka srednje škole.

Matematatičku gimnaziju završio je prije vremena. U tom periodu stanovao je u đačkom domu, jer mu je bilo daleko da putuje iz Barajeva.

Svetislav je veliku pomoć dobio od profesorke fizike koja ga je usmjerila.

Bilo je dosta teško dok nije došla profesorka fizike koja me je usmjerila i zbog koje sam na kraju krajeva i završio na fizici, mada i na fizici ima dosta matematike, tako da je to neka kombinacija jednog i drugog – objašnjava Mijatović.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Sjećanja na izbjegličku kolonu i period koji je uslijedio su mu blijeda. Kaže da ima samo fleševe, poput onog kada mu je bio rođendan. Njegovi roditelji nisu dozvolili da on i njegova sestra ijednog trenutka osjete nemaštinu.

– Shvatali su to ovako – bilo je šta je bilo, idemo sada dalje, gledamo da napravimo najbolje od onoga kako je sada i gledali su to da prenesu na sestru i mene. Jeste to strašno i tužno što je bilo ali prosto kažeš sebi – okej, bilo je, ali nastavljamo dalje. Naravno, ne smijemo zaboraviti, ne iz nekih prkosnih razloga, već ja bih rekao iz razloga da naučimo da se tako nešto slično nikada više ne ponovi nijednom pojedincu, a kamoli gomili ljudi – navodi Mijatović.

Povratak u Srbiju

Prije četiri godine je sa dvojicom drugova dobio posao u Budimpešti, ali se nakon šest mjeseci vratio u Srbiju.

– Dva su razloga za moj povratak. Prvi je lični, volim atmosferu u Srbiji, posebno Beograd, falili su mi prijatelji, porodica, falio mi je na kraju i taj moj istraživački posao. Iako sam mislio da ću moći da se zadovoljim biznisom, ipak mi je veoma falio istraživački posao. Drugi razlog je taj što bi zaista volio da se bavim, kao što se bavim obrazovnim i naučnim sistemom u zemlji i da pomognem koliko god mogu da se on unaprijedi što je više moguće – objašnjava Mijatović.

Dodaje da je taj posao pun izazova, da stalno donosi neke nove inovacije.

– Taj trenutak kada nešto shvatite, nešto otkrijete i to se ispostavi kao tačno, zaista je nevjerovatan osjećaj, kao i kada nekome prenesete svoje znanje, pa vidite da je taj neko to shvatio – ističe Mijatović.

Navodi da je njegova želja da ostane na fakultetu, ali da su ulaganja u istraživački rad na veoma niskom nivou.

Istraživači u neravnopravnom položaju

Po mišljenju Svetislava Mijatovića, Nacrt zakona o nauci i istraživanjima, istraživače na fakultetima stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na kolege u drugim institucijama, čime se, kako kaže – dugoročno u potpunosti degradiraju visokoškolske ustanove.

– Nacrt zakona o nauci i istraživanjima koji je izašao u decembru 2018. predviđa da su istraživači, zaposleni na fakultetima u veoma diskriminisanom položaju u odnosu na istraživače zaposlene po drugim institucijama, što u nekom daljem roku znači da budući mladi doktori ili doktorandi neće odabrati fakultet kao ustanovu u kojoj će raditi doktorat i baviti se istraživanjem kasnije, nego će izabrati neke druge institucije – objašnjava Mijatović.

(Blic)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu