U razgovoru je govorio o dolasku u Beograd usljed napuštanja rodnog mjesta zbog ratnog stanja i periodu kada je imao samo jednu želju, a to je da preživi.
– Ono što je bilo osnovno kad smo došli jeste da smo imali nekoga ko nas je dočekao, naš prijatelj Miško Milićević. Beograd kao da se osmjehnuo. Bio je divan sunčan dan a mi smo bili na neki način unesrećeni a srećni, a meni je nebo nekako bilo sivo nad Beogradom bez obzira na Sunce koje je bilo užareno. Otišli smo u neizvjesnost. Smjestili smo se u Borči i bavili smo se mojim poslom. Nismo imali izbora, bilo je ili da budete u ratnom vihoru ili da se borite za koru hljeba na drugi način… Meni je grubost nepoznanica, protiv rata sam svake vrste, htio sam da prigrlim djecu, budem uz njih i pokažem im da sam spreman da se žrtvujem za njih u svakom smislu, tako je i bilo – govorio je Željko.
Samardžić je govorio o odricanju i žrtvi koju je morao da prođe kako bi svojoj porodici obezbjedio normalan i lijep život ali i jednoj jedinoj želji koju ima.
– Osnovni cilj je bio da im stvorim krov nad glavom, a u Beogradu je to bilo jako teško. Moja supruga je bila neprikosnovena, moja heroina koja je o svemu vodila računa. Ove godine mi je muzika uzela jedno ljeto. Kada god sjednem na brod zapitam se:” Bože, koliko mi je još ljeta ostalo”. Kada ne bih radio za novac, najiskrenije vam kažem, ja bih to radio za džabe. Mnogo volim da pjevam i mislim da se to čuje. Novac je “loš gospodar”, ali tu je moja Maja koja o svemu tome vodi računa… Jako vjerujem u nju, jedna moja i jedina je želja kada dođe sudnji dan i meni i njoj, da ja ipak odem prije nje – rekao je Željko, prenosi Novosti Magazin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu