Za nju kažu da je jedina žena u Bosni i Hercegovini koja je satiričar-karikaturista, te da ruši sve mitove o tome kako je ova umjetnost kod nas karakteristična za muškarce.
Recite mi više o tome šta pišete, da li ste izdavali do sada i šta?
Pisala sam od malena. Djetetu devedesetih kanalisanje tada prenaglašenih emocija je bilo najlakše izvodivo kroz pisanje. Ne sumnjam da bi poklonici zamršenih tema danas bili oduševljeni tom mojom fazom koja je nerijetko obilovala nespojivim što se jedino kroz umjetnost može sagledavati, ali nažalost ne i u okvirima školstva koje nema često razumijevanja kakva bi trebalo imati i izaći iz okvira koje guše slobodu mladog čovjeka punog emocija i želja. Da sam imala ambicija i pogled na svijet koji je stareotipan, davno sam mogla objaviti ne jednu već nekoliko knjiga ili bar zatrpavati na mom FB profilu ljude mojim mudrovanjima, imati blog i sl. Drago mi je što sam u svim slučajevima objavljivanja mojih radova u antologijama bila pozivana od priređivača, a ne da sam sama slala svoje radove.
Kako su izgledali Vaši počeci i pisanje u djetinjstvu?
Pamtim profesoricu koja me je jednom u srednjoj školi podigla da čitam svoj sastav. Kada sam pročitala dio o mojim, kako sam ih nazvala pesimistično-optimističnim emocijama, počelo je njeno predavanje. Sa takvom strogošću čije uporište nije u pedagoškom odnosu, reče mi kako za takvo nešto glupo nikad nije čula i šta ja to tu sad pišem. Podsmijeh nekih učenika je donekle bio i razumljiv. Mi tad nismo imali razlike u patikama, otprilike se niko tada nije u odjeći izdvajao i ne nosimo te neprijatnosti i traume od napada drugih. Ali itekako je bilo odbacivanja koja ostavljaju trag, gdje se osjećaju usamljeno oni koji imaju neki talent ili gledaju na svijet malo drugačije. Djecu uvijek treba podržati da razmišljaju na svoj način, ukoliko time ne uništavaju sebe ili druge, jer u protivnom uništava se njihova suština.
Kako to izgleda danas?
Nije se mnogo ni do danas promijenilo naše podneblje kada su te stvari u pitanju. Mnogo šta se smatra čudno i to baš od onih koji razmišljaju u provincijskom duhu, opterećeni tuđim životima i kao neki čopor ujedinjen u stranačke boje sive svakodnevnice. Ne daju da procvjetaju oni koji sa sobom nose osobenost koja čini svijet zanimljivijim, duhovitijim i slično. Sa ove vremenske dinstance svakako smatram da je jednoumlje koje nam je bilo servirano godinama, nažalost ugušilo ono osnovno što i čovjeku i djetetu treba od postanka pa dok god postoji, a to je svijest o vječnosti, duhovnosti, Bogu ili kako ko već želi da objasni sve dobro kroz čovjekovu dušu kao nesagledivu, a zapravo jedinu postojanu energiju.
Bavite se i crtanjem i slikanjem, recite nam više o tome?
Crtati sam počela sa skoro 35 godina. Do tad, iako sam znala za talenat, nisam crtala. Na to da počnem me je prisilila životna situacija i okruženje. Rezultati su primijećeni pa je 2017. uz lijep drugarski poziv inicijative Kultura-kulturi bila i moja izložbica u Banskom dvoru. Možda nekad bude još izložbi, ali trenutno ne crtam i ne slikam. Ne žurim jer nisam ni tad kada sam počinjala. Teško je to objasniti svijetu punom čudne ambicije.
Mnogi Vas poznaju i po prepoznatljivim karikaturama i satiri.
Uz portrete naučila sam se crtati i karikature, pa sam uvrštena i u Antologiju karikature na prostorima bivše Juge. Izdvojiću par antologija aforizama u kojima sam, Antologiju BL pjesnikinja, Srpske Satire objavljenu u Americi 2017. gdje sam autor i naslovnice. Tu je i Antologija Žena i aforizam gdje sam crtala karikature 20 žena iz te knjige. Banjalučka publika me zadnjih par godina mogla čuti na večerima satire povodom dana Petra Kočića, pa smo tako razbili mit 7-1 bar kad je satira u pitanju, jer sam jedina u Banjaluci, a i u Bosni kako rekoše, koja je satiričar- karikaturista. Ne pominjem to ovdje zbog sebe, jer se lično ni ne promovišem se u toj sferi, već zbog jedne druge činjenice. Uvijek mi zapara uši kad neko pita žensku osobu satiričara, kako se snalazi tom svijetu gdje je većina muškaraca? A ja odmah reagujem, pa ih priupitam shodno mojoj prirodi, a ko ih je donio na taj tzv. njihov svijet? Malo je muškaraca koji istovremeno i crtaju i pišu aforizme, pa ih pitam i to kako se osjećaju kad se nađu u toj sferi sa mnom. Ovo bi mogla biti i šala, ali ona šala u kojoj je pola istine. Žao mi je što se nisam ostvarila kao diplomirani pravnik, jer za to sam se školovala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu