Da, dobro ste pročitali, bračni par Lazić vlasnik je vjerovatno najskupocjenije karte za Indiju. No, krenimo redom. Otkud Lazići tako rano u svijetu bitkoina kada gotovo niko u Srbiji nije ni znao šta je to, prenosi Blic.
– Suprug je počeo da se bavi bitkoinima 2010. godine po preporuci prijatelja. Pošto su poznavali IT tehnologije, hardver i softver, krenuli su od kupovine polovnih grafičkih kartica i sklapanja prvih “mining” mašina za rudarenje. U tom trenutku ja sam samo djevojka kompjuterskog gika, koji za moj ukus provodi previše vremena za kompjuterom, radeći, ali igrajući i igrice. Djelovalo mi je kao još jedna razonoda na koju gubi dragocijeno vrijeme – otkriva Neda Lazić.
Kako kaže, tadašnjem dečku je to bilo nešto novo za učenje i otkrivanje, takoreći nova igračka, a od koje možda jednog dana može nešto da se i zaradi. Njegov životni san je da ima perpetuum mobile biznis model, učinilo mu se da je ovo možda baš taj – apostrofira Lazićeva.
I ubrzo je ta igračka dečka počela da donosi novac.
– Samo što tad još nije bilo mjenjačnica za konverziju bitkoina u druge valute. Mt Gox mjenjačnica je bila tek u osnivanju, tako da je u početku gomilao te koine nadajući se čudu u budućnosti. U to vrijeme je pravio dva koina dnevno. I samim tim zarađivao oko pet do 10 dolara na dan ili, kako je rekao kad smo otišli dvije nedjelje na ljetovanje u Grčku, taman da isplati benzin dok uživamo na plaži. Inače, njegovi poznanici koji su u to ušli godinu dana ranije su 2009. pravili i po 20 bitkoina na dan – objašnjava sagovornica.
U to vrijeme prije bitkoina trebalo je izrudariti grafičke kartice.
– Sklapale su se mašine od polovnih komponenti za PC računare. Glavni trošak su struja i investicija u grafičku kartu. Najveći problem je bio kako doći do grafičkih kartica jer ih je manjkalo na tržištu i tu je njegova snalažljivost došla do izražaja. Donosila sam mu ih ja sa putovanja, moji roditelji, prijatelji, neuki IT preprodavci – smeje se Neda.
Međutim, kako je Neda donela grafičke kartice to jest bitkoine sa putovanja, tako ih je i odnijela. I to opet na putovanje – u Indiju.
– Odlučila sam da prodamo 300 bitkoina i odemo na odmor, a tadašnji vjerenik je poklekao pod pritiskom. Ubjeđivao me je da će vrijednost koina do kraja 2012. skočiti na 1.000 dolara sa tadašnjih tri ili osam dolara. Ja sam kao iskusna poslovna žena smatrala to praznom pričom i čudila se njegovoj naivnosti. Ironija je da ja danas radim kao menadžer za strateško planiranje u jednoj poznatoj kompaniji i jedna od ključnih stavki mog posla je predviđanje trendova. Nažalost, u ovom slučaju sam bila zaslijepljena takoreći protestantskim vaspitanjem – rad, rad i samo rad. I nisam pokazala vjeru u ideale, pa i iskustvo svog tadašnjeg verenika – naglašava Neda.
Kako kaže, bavljenje bitkoinima smatrala je besmislenim rizičnim mešetarenjem.
– A kako nas je poznanica nedjelju dana pred put prevarila za avio-karte za Indiju i praktično nam ukrala novac, što je posebna priča srećno riješena na sudu, bitkoin se učinio kao jednostavno rješenje za vađenje štete. U ovom trenutku vrijednost tih avio-karata do Goe u Indiji je takoreći 10 miliona evra, s tim što cijena skače više puta na dan. Skoro sam sigurna da je ovo jedna od najskupljih avio-transakcija u svijetu, zamalo me je koštala i braka. Znam za nekoliko brakova koji nisu preživjeli ovaj scenario. Kako moj kum kaže, to što smo prodali koine nam je spaslo brak. U suprotnom bi me uveliko zamijenio za mlađi i zgodniji model koji svakako ne prigovara – smije se sagovornica.
– Meni je mnogo više krivo nego suprugu. Moj suprug, ipak, uživa u svom svijetu kompjutera, i to mnogo bolje podnosi, za njega je to samo još jedna igrica. A što se tiče koina, sad moram da ih kupim kao i svaki smrtnik, to mi je kazna – zaključuje sa setom Neda.
Danas se znatno teže rudari
Koliko je Nedi Lazić teško da priča o potrošenih 300 bitkoina, još joj je vjerovatno teže da poredi ovaj posao nekada i sada.
– Nekada su troškovi rudarenja bili neuporedivo manji, ali su se koini mnogo lakše pravili, čak po dva u danu. Današnje mašine su više od 1.500 puta brže, ali je mnogo teže napraviti jedan koin, jer što više ljudi učestvuje u rudarenju, to raste težina pravljenja jednog. Nekada su se time bavili samo kompjuteraši, danas to može da radi ko god želi i ima novca za rizik – kaže Neda i dodaje da su u to sad uključene kompanije, banke, investicioni fondovi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu