Taj dan je bio normalan i ništa nama nije govorio. Bio je poslušno dijete. Igrao se, volio da radi bilo šta, pomaže oko stoke, ma samo da ne sjedi kod kuće. Volio je svakog, sa svima bi se sit ispričao ispričala je tada za Blic neutješna strina Bojana, dok su njegovi baba i deda, sa kojima je živio, ostali neutješni.
Uroš je ostao kod kuće, nakon što je strina odvela svog sina na šišanje, a kada se vratila kući, igrao se u dvorištu.
– Rekli su mi da je oko 19 sati ušao u kuću poljubio čiču svog, poljubio tu jednog drugara i rekao babi da ide kod komšije da gleda televiziju i da se igra sa drugaricom. Poslije će, kako je rekao, da ide kod drugog komšije, pa stiže kući, a to bi bilo najkasnije do 21 sat, bio je veoma plašljiv – ispričala je Bojana.
Komšija ga pronašao u šupi
Ipak, poslije višesatne potrage cijelog komšiluka po mrklom mraku, devetogodišnjeg Uroša pronašao je komšija u šupi iza porodične kuće dječaka. Mališan je subotu proveo kao i svaku drugu, ali je po sumraku uzeo kanap za bale sijena i okončao svoj život.
Patio za sestrom, ocem i majkom
– Stalno mi je govorio: “Bakice, najteže mi je da vidim da drugi imaju tate, a ja nemam. Ja tada budem tužan i bude mi teško”. Eto, sada je otišao kod svog tate. Sada su zajedno. Kod Boga – drhtavim glasom je nakon tragedije ispričala njegova baka Sabina D. za Blic.
Suznih očiju, paleći cigaretu jednu za drugom, nesrećna baka skupila je jedva snage i ispričala kroz kakvu je životnu dramu prolazio maleni dječak prije tragičnog čina. Dok prepričava događaje koji su prethodili njegovoj smrti, Sabinin pogled luta i zastaje na unukama — tri sestre malenog Uroša.
– U besvijesti sam teškoj. Sina, Uroševog tatu, nažalost sam izgubila kada je imao 24 godine. Evo sada, četiri godine kasnije, strefila me je još jedna tragedija. Ostala sam bez njegovog sina jedinca. Mog Uroša – ispričala je njegova baka Sabina.
Kako je objasnila, Uroš je poslijednje dvije godine, tačnije do 2018. godine, sa svojom najstarijom sestrom živio kod nje i njenog supruga, Uroševog dede, te je i proces oko dobijanja starateljstva nad njima bio u postupku. Prema njenim riječima koje je rekla nakon tragedije, radnici Centra za socijalni rad dolazili su i obavljali razgovore sa njima.
“Samo da ga vidimo…”
Majku koja se preudala u Bosni, sestru bliznakinju i najmlađu sestru viđao je za vrijeme raspusta.
– On je čeznuo za sestrom bliznakinjom. Bio je pomalo ljut na nju što mu nije rekla da će otići sa mamom. Kada ju je vidio prvi put nakon odlaska, kazao joj je: “Trebalo je da mi kažete da ćete ići, a ne da lažete. Ja svakako ne bih išao sa vama, ostao bih u svojoj kući, u tatinoj kući, ali je trebalo da mi kažete da odlazite”. Majka mu je obećala da će ga za raspust odvesti u Bosnu – dodaje Sabina kroz suze.
Kako je dalje objasnila, pričao je često o pokojnom ocu, toliko da je poželio da ga poseti.
– Znao je da mi kaže: “Babice, hoćeš li da uzmemo kolica i odemo na groblje. Da iskopam svoga taju. Samo da ga vidimo” – jedva izgovara Sabina. Kako kaže, dječak je pred spavanje često plakao.
Dok baka grca u suzama, dječakova najmlađa sestra pritrčava u razgovor.
– Rekao mi je: “Jednog dana ćete vidjeti kada budem nestao. Zato što mi je nestao moj tata, mogu i ja otići” – ispričala je tada njegova sestra.
Sahranjen pored oca
Nesrećni dječak sahranjen je u bijelom kovčegu, a na njegovom grobnom mjestu ostavljen je bijeli krst. Uroš je sahranjen pored svog oca, koji je 2014. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu