Društvo

"JEDVA ČEKAM DA PROĐE 8. MART" Kako su roditelji đaka od jednog karanfila stigli do vaučera za putovanje

Osmi mart, Dan žena, tradicionalno i bez izuzetka poštuje se širom škola u Srbiji, a poklončić za učiteljice i nastavnice kao mali znak pažnje na ovaj dan je neizostavan.

"JEDVA ČEKAM DA PROĐE 8. MART" Kako su roditelji đaka od jednog karanfila stigli do vaučera za putovanje
FOTO: LJ.S.-ELTA TV

Jedan karanfil ili ruža, skromni buketić i obavezna rečenica “Draga učiteljice, srećan ti Osmi mart” za ovu priliku su nekada kao mali znak pažnje bili sasvim dovoljni.

Vremena su se promijenila, pa smo posljednjih godina svjedoci toga da ovaj praznik prerasta u “ozbiljan projekat”, koji se planira i mjesec dana unapred, a razmatraju se uglavnom zlatni setovi, skupi parfemi, pa i vaučeri za putovanja.

Zanimjivo je da su odgovornost za cijelu organizaciju, bar u nižim razredima osnovnih škola, roditelji u potpunosti s dječjih leđa preuzeli na sebe, a neretko ga sami, bez prisustva najmlađih, učiteljima i uruče. Zbog ove ideje koja je izgubila prvobitni smisao i otišla u nepoznatom pravcu, mišljenja su podijeljena i među roditeljima iako su tvorci ideje, ali i učiteljica, koje skupim poklonom nisu uvijek oduševljene.

Poklon putovanje ideja roditelja

U zatvorenim vajber grupama roditelji već polovinom februara započinju temu poklona za učiteljice i nastavnice, kao i koliko bi novca trebalo izdvojiti. Napetost počije kada sve ovo započne imućniji roditelj, pa drugima preostaje samo da se slože iako se možda sa predlogom ne slažu.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Dok je u većim opštinama vrag odavno odnio šalu, pa ruže idu samo kao pride uz neko zlato i poklon putovanje, u manjim opštinama prati se ideja, ali dosta skromnije, i uglavnom potiče od samih roditelja.

– Uglavnom ovu temu pokrenemo u vajber grupi dosta ranije prije 8 marta tako što jedan roditelj započne i drugi se nadovežu. Prošle godine neko je predložio vaučer za jednodnevni izlet i svi smo se složili, jer to nije bilo mnogo, oko 2.500 dinara (oko 40 KM). Svi su dali po 500 dinara pa smo uz vaučer kupili i cvijeće. Ove godine dajemo malo više jer imamo dvije učiteljice i nastavnicu engleskog tako da će trebati tri poklona i odlučili smo se za vaučer u butiku – kaže Mirjana iz Mladenovca.

Pročitajte još

Ova majka ima dva školarca, pa je tako iznos koji mora da izdvoji dupliran. Prema njenim riječima, iako iznos nije značajno visok za jednu osobu, ima roditelja koji zbog jako teške situacije nisu u stanju da to izdvoje i onda postaje neprijatno.

– Iako ovo nije veliki iznos, ima roditelja koji imaju više djece a mala primanja i prosto mnogo im je da izdvoje dvije ili tri hiljade. U nekim školama to nije simbolično već se radi o malo većem iznosu. Oni koji imaju ne razumiju, pa krene rasprava, ponekad i vrijeđanje – objašnjava majka nemilo iskustvo.

Jedva čekam da prođe 8. mart

– Jedva čekam da prođe 8. mart, samo da prestane prepiska u roditeljskim viber grupama! Obje kćerke mi idu u mlađe razrede osnovne škole, a i dok su bile u vrtiću, taj period mi je bio posebno naporan. Kakvih se sve predloga za poklon vaspitačici, odnosno učiteljici, čovjek nagleda, to je nevjerovatno. A onda se na kraju sve ipak svede na poklon vaučer – kaže za Blic N.P. iz Beograda.

Ona objašnjava da sve prvo kreće sa idejom da bi trebalo nešto kupiti, onda kreće silna prepiska ko će i kako da sakuplja novac, nakon toga kreće najgori dio – koliko novca je dovoljno, da li 200, 300, 500, i na kraju šta kupiti.

Majka objašnjava da se tih dana uoči praznika razmijeni nekoliko stotina poruka, najviše se lome koplja oko iznosa, jer jedni uporno tvrde da je 200 premalo, a 500 previše, ovo između niko ni ne glasa, ali nekako na kraju uvijek bude izabran ovaj najveći iznos.

učenici na putu do škole
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Od prijedloga šta kupiti, bude raznih, ni ne ispratim sve, ali se od toga da djeca nešto sama (uz pomoć roditelja) naprave, uglavnom odustaje, a skoro uvijek na kraju pobijedi – vaučer. Da li za knjižaru, tržni centar, drogeriju… U svakom slučaju svaki prijedlog prati kontra prijedlog, i tako u krug i taman kada sve djeluje da je dogovor pri kraju, neko se prvi put uključi i sruši cijeli koncept. Onda sve ispočetka, dok ovaj što je pokrenuo ideju ne preseče pod pretnjom da će odustati od cijele organizacije. Mi smo na kraju kupili skupili po 500 dinara, tako da su obe učiteljice dobile vaučer – svaka po 3.000 (oko 50 KM) za knjižaru i 2.000 (oko 33 KM) za drogeriju (svaka po 5.000) plus po bombonjeru i po cvijeće – ispričala je ova Beograđanka.

Nastavnice ne žele skupe poklone

Kada je u pitanju druga strana koja poklon treba da primi, ova tema izgleda je takođe za mnoge osjetljiva, ali se u u jednom slažu – da poklon treba da bude simboličan i da se niko ne osjeti neprijatno.

– Kad god je 8. mart, mi apelujemo na roditelje i djecu da se vodi računa šta se kupuje, da nekako bude skromno i da se ne osjećamo neprijatno, ni mi ni onaj ko daruje. Lijepo je naučiti djecu da treba da se daruje, i da je nekad bogatiji onaj koji daje od onog koji prima poklon, ali da to ne bude ništa skupo, pa da ne mogu da sva djeca učestvuju u tome. Ja evo radim 30 godina, nikada nisam dobila skup poklon – kaže za Blic Snežana Milojković, predsjednica Saveza učitelja.

S ovim stavom slaže se profesorka engleskog jezika u penziji, koja smatra da ovaj datum treba da ostane u duhu skromnosti i bez pretjerivanja.

– Osmi mart treba da nas samo podsjeti na sve neostvarene ideale Roze Luksemburg jednakosti. I dalje imamo dva puna radna vremena, domaćica i nastavnica. Kao najobrazovaniji sloj smo poniženi od društva svojim položajem i tretmanom, zato ostanimo i na ovaj datum skromni i dostojanstveni. Smijeh, zahvalnosti i možda jedan svijet načeg učenika neka nam bude neprocjenjiv dar, jer sve ostalo je sramno pretjerivanje – reklaje za Blic Radmila Dodić, predsjednica Foruma osnovnih škola i profesor u penziji.

A kako je Osmi mart izgledao prije

Pošto se vremena mijenjaju, nije čudno što je sakupljanje novca za poklon za Osmi mart prešlo u onlajn verziju, pa sada faktički roditelji prebacuju s računa na račun “blagajniku” koji se za ovaj projekat zauzeo, a on na sličan način i obavi kupovinu.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Međutim, ne tako davno, učenici su se za sakupljanje novca organizovali i dogovarali sami, i to sve krišom, poslije časa, da učiteljica ili nastavnica ništa ne posumnjaju. Pravili su spiskove, zajedno obilazili radnje, gledali cijene i na kraju zajedno donosili oduku. Za sumu su nerijetko žrtvovali i užinu, a roditelj bi možda, a možda i ne, o ovome tek na roditeljskom sastanku saznao.

Izgleda da je velika želja roditelja da djecu rasterete u svakom mogućem smislu, ipak otišla malo predaleko, i da će ukoliko se nastavi u tom pravcu, obilježavanje Dana žena u školama prerasti u trku dobro situiranih porodica koji diktiraju vrijednost poklona. Zato bi bilo najbolje da se ovaj čin ostavi djeci i da sami odlučuju i planiraju kako će na ovaj dan obradovati svoju učiteljicu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu