Jelena koja se bavi prevodom sa engleskog i persijskog jezika, kaže da ova zbirka ujedno prikazuje i ponižavajući mit o crncu/crnkinji čije se prisustvo u američkom društvu koristilo kao simbol ograničenja, kao metafora za „autsajdera“, za onog koji ostaje po strani kao rasni „Drugi“.
– Na prevodu sam radila nekoliko mjeseci, a ono što me je motivisalo da prevedem baš ovu knjigu jeste njena aktuelnost. Nažalost, i dalje smo svjedoci (rasnog, a i klasnog) svođenja ljudi na objekte, njihovog unižavanja do ekonomski eksploatisanih, politički bespomoćnih radnih jedinica – rekla je ona.
Pjesme u ovoj zbirci su grupisane u pet cjelina koje postepeno otkrivaju kako lično i sasvim obično postaje društveno-političko i herojsko.
– Iz tog razloga se u prvom dijelu („Kameo nastupi“) susrećemo sa trudnom Lusil, njenim suprugom Džoom i njihovom djecom – njihovim tokovima svijesti koje se, kao što je rečeno i u prologu ove zbirke, katkad komplementarno ukrštaju, a katkad sasvim mimoilaze, nudeći nam uvid u život i svakodnevicu američkih crnaca. U posljednjem dijelu („U autobusu sa Rozom Parks“) prisustvujemo činu pobune, tvrdokornom odbijanju da se ustane i ustupi mjesto bijelom putniku, a samim tim i početku društvenih i političkih promjena koje su kasnije dovele do konačnog aboliranja zakona o rasnoj diskriminaciji u Americi – kaže Jelena Mandić.
Ne ustupivši mjesto u autobusu bijelcu, Roza Parks je pokrenula jedan od najvećih i najuspješnijih masovnih pokreta protiv rasne segregacije u istoriji.
– Rozin čin građanske neposlušnosti pokrenuo je bojkot javnog prevoza u Montgomeriju. Važno je napomenuti da protesti koji su uslijedili nisu bili spontana pojava već kulminacija dugogodišnje borbe protiv rasne segregacije. Za vođu bojkota bio je izabran do tada nepoznati mladi sveštenik Martin Luter King, koji je ubrzo postao ideološki vođa i ključna figura Pokreta za građanska prava. Iako je Roza Parks vjerovatno najpoznatija figura u tom periodu američke istorije, prije njenog slučaja, još četiri žene su odbile da ustupe svoje mjesto u autobusu, ali one nisu stekle širu popularnost ni status ideološkog simbola koji je nakon njih ostvarila Roza Parks – kaže Jelena.
Kako objašnjava, Roza Parks je bila obrazovana, udata i zaposlena, bila je „…idealna za ulogu koju joj je istorija dodijelila. Njen karakter je bio besprijekoran a njena posvećenost duboko usađena“, kako ju je u svojoj autobiografiji opisao Martin Luter King.
Roza je tada imala četrdeset i dvije godine i dugogodišnje iskustvo u aktivizmu i borbi za građanska prava. Učestvovala je u brojnim kampanjama, radila kao sekretarica Pokreta i kao savjetnica u njegovom omladinskom odboru, bila je upućena u metode nenasilnog otpora i građanske neposlušnosti.
– Ovih dana srećem pojedince združene u borbi za zaštitu životne sredine. Prethodnih mjeseci smo u Srbiji imali proteste protiv izgradnje mini-hidrocentrala na rijekama Stare planine, zatim okupljanje mještana i aktivista kako bi se odbranile šume Fruške gore usled „planske sječe“ koja je očigledno bila jedino u interesu drvno-prerađivačke industrije, a sada u najavi imamo i dolazak jedne korporacije i otvaranje rudnika litijuma u blizini reka Jadar i Drina. Svi ovi ljudi koji se istinski zalažu za očuvanje okoline svakodnevno pokazuju da su spremni da naprave velike korake i zaista doprinesu opštem dobru u društvu – naglašava ona.
Jelena Mandić trenutno radi na prevodu poezije savremenih iranskih pjesnikinja. U pitanju je zbirka pjesama koju je priredila i prevela sa engleskog i persijskog jezika. Zbirkom je obuhvaćeno 20 najznačajnijih iranskih pjesnikinja različitih biografija i poetika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu