Srpski mediji su ga zato već prozvali Tijanin zakon.
Tijana se te kobne subote prije pet godina bila vratila s mora, s crnogorske obale, gdje je bila na školskom izletu. Otišla je u selo Bajmok i ondje naveče izašla s prijateljima. Ljetni odmor je, kao i ranijih godina, provodila kod djeda i bake na selu. Tog je ljeta bila upisala srednju muzičku školu, želeći učiti etno pjevanje i usavršiti sviranje violončela. Život je tek bio pred njom.
Željela vratiti majicu
S prijateljima je otišla na turnir u malom fudbalu, koji se održava u zaseoku Rata, i ostala s njima cijelo veče. Oko ponoći je krenula kući u društvu jedne prijateljice i prijatelja, ali na pola puta odlučila je da se mora vratiti kako bi vratila majicu s kapuljačom koju joj je prijatelj bio posudio. Prijatelj je predložio da vrati majicu umjesto nje, ali ona ga je odbila.
Rastali su se nekih 200 metara od kuće njene bake i djeda. Tijanin otac je kasnije, ličnom istragom, uspio rekonstruisati kuda je išla i šta se dogodilo. Na putu prema Sportskom centru Rata, Tijana je oko pola sata iza ponoći srela još nekoliko prijatelja koji su je pitali gdje ide, a ona im je odgovorila da ide vratiti posuđenu majicu. Prešla je željezničku prugu i putem nastavila prema sportskom terenu, na kojem ju je čekao prijatelj, vlasnik majice.
Prijatelj je, kad je vidio da Tijana ne dolazi, krenuo ususret njoj. Ali nesretna djevojčica u tom je trenutku već bila oteta. Pronašao je samo njenu patiku, tzv. starku. Igor Jurić je na temelju svoje istrage zaključio da je od trenutka kad je zadnji put viđena do trenutka kad je njena patika pronađena prošlo najviše sedam minuta. Pretpostavlja se da je nasilno ugurana u automobil, a da joj je patika ispala dok se otimala.
Tijanu su prijatelji te noći počeli zvati na mobilni i slati poruke na Fejsbuk, ali ona nije odgovarala, a nakon dva sata isključio joj se i mobilni. Iste noći djeca i drugi stanovnici Bajmoka počeli su je tražiti po selu i okolnim zaseocima i njivama. Uskoro se uključila i policija, a onda i žandarmerija, uz policijski helikopter i pse tragače.
Tijanin otac, koji se odmah vratio iz Belgije, gdje je radio kao fudbalski trener, kasnije je rekao da je otkrio kako je policija ustvari mogla pravovremenom intervencijom pronaći njegovu kćerku preko signala mobilnog da ga je odmah po nestanku bila locirala.
Policija je ispitala sve za koje je sumnjala da bi mogli biti umiješani u njen nestanak, ali tragova nije bilo. A onda je u ponedjeljak lociran signal njenog mobilnog oko dva kilometra od granice s Mađarskom. U potragu je uključena i mađarska policija, čak i Europol i Interpol. Pojavljivale su se raznorazne teorije: da su Tijanu oteli trgovci ljudima, kamatari kojima je njen otac navodno dugovao, čak i migranti ili neka vjerska sekta.
A onda je 7. avgusta, trinaestog dana potrage, objavljeno da je uhapšen ubica Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin. Srpski ministar policije Nebojša Stefanović potvrdio je na konferenciji tog dana da je Đurić uhapšen dan ranije u svojoj mesnici. Prema ministrovim riječima, on je “potpuno mirno rezao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo”, uz “potpunu odsutnost bilo kakvog kajanja, potpunu odsutnost bilo kakvog ljudskog ponašanja”.
Priznao zločin
Đurić, inače visok dva metra i težak preko 100 kilograma, prvo je negirao da je oteo i ubio Tijanu Jurić, ali kad je pao na poligrafskom testiranju, slomio se i priznao svoj stravični zločin.
Prema njegovoj priči, pijan je vozio i udario djevojčicu automobilom, a kad je ona počela plakati i zvati upomoć, udario ju je više puta u glavu i ubacio u automobil. Potom ju je odvezao na polje, gdje ju je, po svemu sudeći, svukao, pokušao silovati i zatim je zadavio njenom majicom onom istom koju je htjela vratiti prijatelju. Nakon toga je, kaže, tijelo vratio u auto i prevezao ga desetak kilometara od Sombora, gdje ga je zakopao na divljem smetljištu, udaljenom 23 kilometra od mjesta na kojem ju je oteo. U gepeku automobila pronađena je i lopata kojom ju je zakopao. Ali, prije toga je navodno stao u lokalnoj krčmi i nastavio piti.
Međutim, policijska istraga je utvrdila da Jurić svoju žrtvu uopšte nije prvo udario automobilom. Đurić je takođe poricao da je silovao Tijanu, da bi naknadno priznao da ju je seksualno zlostavljao. Tužiteljstvo je, pak, utvrdilo da ju je pokušao silovati, a zatim je ubio da bi prikrio pokušaj silovanja, kako je tada pisao Blic.
Na kraju je osuđen na 55 godina zatvora, 40 za teško ubistvo i 12 godina za pokušaj silovanja, što je objedinjeno u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Da je tada na snazi bio zakon koji je danas donesen, bio bi osuđen na ostatak života iza rešetaka.
Tijanin otac: Čak sam se i sažalio nad njim kad sam vidio koliko je to bezvrijedno stvorenje
– Tijanina najveća greška bila je to što se nalazila na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. On Tijanu nikad prije te noći nije sreo niti ju je znao. Jednostavno, on je tražio žrtvu te noći, a to je, nažalost, bila naša Tijana – rekao je Tijanin otac u intervjuu za Večernji list prošle godine, kada je prepričao 13 mučnih dana tokom kojih je tragao za svojom nestalom kćeri.
– Gledao sam ga tokom suđenja. Na kraju sam se, koliko god to zvučalo čudno, i sažalio nad njim kad sam vidio koliko je to bezvrijedno stvorenje i da je na takvu osobu šteta potrošiti i jedan metak. To je osoba koja ništa ne vrijedi – zaključio je Igor Jurić.
Đurić sada služi svoju kaznu u najčuvanijem srpskom zatvoru u Padinskoj skeli, gdje ga, prema pisanju srpskih medija, posjećuje samo majka jednom u nekoliko mjeseci.
Jurić je 2016. osnovao Fondaciju “Tijana Jurić” koja se bavi prevencijom nasilja nad djecom u Srbiji, u sklopu čega su održana predavanja u više od 400 škola. Upravo je ta Fondacija pokrenula inicijativu za izmjenu krivičnog zakona, pri čemu je peticijom prikupila i 160 hiljada potpisa građana i predala ih srpskom ministarstvu pravosuđa.
(Index)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu