Kuću od blata u kojoj žive iz 50-ih prošlog veka, Rašići su obnavljali sve dok su Miloš i njegov otac imali snage da rade fizičke poslove. Onda se Miloš odjednom razbolio.
– Operisao sam tumor 2019. godine u avgustu, posle toga sam išao na hemoterapije u Beograd. Tri i po mjeseca je trajao taj period. To je bio neprijatan, loš period, opadala mi je kosa… – prisjeća se Miloš.
Po povratku sa liječenja Milošu je preminuo otac, a da bi sahranila muža Divna je podigla kredit koji i sada otplaćuje.
– Nemam, sa 15.000 kako da živim? Platim struju, telefon, kablovsku i pola penzije ode – kaže Divna.
Ipak, najviše je brine sinovljeva bolest, koju pogoršavaju uslovi u kojima žive.
– Sad je već počeo da otpada plafon, prokišnjava. To je blato koje se upija i strah me je da će da počne da pada. Potrebna mi je cigla da bih sazidao nove odžake i građa da bih odradio krov – crijep i letve. Ne znam koliko bi to koštalo – iskren je Miloš.
Milošu je posao prilagođen njegovom zdravstvenom stanju prijeko potreban, jer preko dva hektara sopstvene zemlje nema čime i ne može da obrađuje.
– Radio bih, naravno, kad bih mogao. Posla se ne stidim i ne bojim se, ne biram da li je plata velika ili mala, sasvim mi je dovoljno da imam primanje. Da sredim krov kuće, pa da razmišljam da formiram porodicu – govori Rašić.
Predstavnici lokalne vlasti posjetili su porodicu Rašić u Dobrotinu i obećali da će započeti sanaciju Miloševog doma, kao i da će mu obezbijediti zaposlenje kada se za to budu stvorili uslovi. Do tada, Miloš i njegova majka nastavljaju da žive sa minimalnim primanjima, ali uz čvrstu želju da ostanu na svom ognjištu.
– Ja zaista volim Srbiju i Kosovo, volim svoju zemlju. Kad bih napustio Kosovo, čini mi se da bih umro – zaključuje Rašić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu