Društvo

Kad poslodavci DIJELE PROFIT sa radnicima i zajednicom: Socijalna pravda u BiH ipak moguća misija (FOTO)

Bosna i Hercegovina ima vrijednih, pametnih, kvalitetetnih ljudi, ali mnogi od njih nemaju šanse da ostvare svoje snove, pa bježe u inostranstvo.

Kad poslodavci DIJELE PROFIT sa radnicima i zajednicom: Socijalna pravda u BiH ipak moguća misija (FOTO)
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

BiH ima i uspješnih privrednika i entuzijasta u nevladinom sektoru, akademskoj zajednici, čak i u politici, bar na lokalnom nivou. Ipak, svi ti resursi su rasuti i nepovezani, a rezultat je katastrofalan.

Ono što BiH nema, zove se društvena kohezija: posvećenost zajedničkim ciljevima i izgradnji zajednice zasnovane na socijalnoj pravdi i jednakim mogućnostima za sve građane.

Ali, kako to postići? I koliko boljem životu građana mogu doprinijeti privrednici, u saradnji sa javnim i civilnim sektorom?

Odgovor na ova pitanja pokušali su odgonetnuti univerzitetski profesori, predstavnici preduzeća, opština i udruženja privrednika na panel diskusiji „Socijalna kohezija u poslovanju SKUP“.

Pod pokroviteljstvom projekta „PRO Budućnost“ oni su se okupili u Tešnju, maloj opštini koja već godinama slovi kao „privredno čudo BiH“ i to usred poslovne zone „Bukva“, u kojoj je zaposleno 4.000 radnika.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

U Tešnju je nezaposlenost gotovo iskorjenjena. U ovaj gradić na posao dolaze i radnici iz susjednih opština. Ali, da li je za dobar život dovoljno imati posao i redovnu platu? Društveno odgovorni privrednici znaju da nije.

– Mi ovdje imamo problem koji se zove: šta poslije četiri sata? Dakle, šta kada se završi radno vrijeme – kaže Semir Kantić, predsjednik Udruženja privrednika „Biznis centar Jelah – Tešanj“ i preduzetnik, koji, zajedno sa bratom i sestrom, vodi porodičnu firmu.

Kantić kaže da je Tešanj mala opština i da ne može imati svoje pozorište, koncertnu dvoranu i druge sadržaje za kvalitetno slobodno vreme, ali da taj cilj mogu postići zajedno sa susjednim Teslićem i Dobojem, sa kojima već odavno žive „kao jedan grad“.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Da bi unaprijedili život u svojoj zajednici, privrednici okupljeni u ovom udruženju, dodaje Kantić, spremni su da dio svog profita podijele sa sugrađanima, kojima je potrebna pomoć, ili da podrže održavanje koncerata i sportskih takmičenja.

– Ne pravimo od toga neku veliku priču, niti želimo medijsku pažnju. Jednostavno, sjednemo u kafanu i dogovorimo se – kaže Kantić.

Primjer socijano odovorne kompanije, koja doprinosi društvenoj koheziji,  je i štamparija „DMP“ iz Doboja, koju je osnovalo Regionalno udruženje distrofičara. Većina zaposlenih u ovom malom preduzeću velikog srca su osobe sa invaliditetom.

U poplavi 2014. sva oprema u ovoj štampariji je uništena. Uz pomoć prijatelja ponovo su stali na noge.

Prošle godine zadesila ih je još jedna nevolja: osnivačica i direktorka štamparije Nada Stuhli, preminula je od posljedica korona virusa. Ni nakon tog udarca nisu poklekli.

Po zakonu, ovoj štampariji, kao i drugim preduzećima koje zapošljavaju osobe sa invaliditetom, javni sektor bi trebalo da povjeri bar 20 odsto svojih poslova. Neki to poštuju, većina ne.

Ekonomisti bi rekli: nema društvene sinergije, ili narodski kazano, svako gleda svoj interes.

Interes, odnosno profit, glavni je pokretač u biznisu, ali privrednici koji gledaju malo dalje od prekosutra znaju da je dugoročno isplativo dio profita podijeliti sa lokalnom zajednicom i tako obezbijediti bolje uslove za život: i svojim radnicima i komšiluku.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Znaju to i u kompaniji „Imako“ iz Usore, pa svojim novcem već godinama sufinasiraju rad javnog vrtića u ovoj maloj opštini. Ustvari, da nije bilo njih, pitanje je da li bi Usora danas imala vrtić.

–   Bitno nam je da naši radnici i radnice znaju da su njihova djeca, dok su oni na poslu, zbrinuta na odgovoran i profesionalan način. Uz to smo, kao društveno odgovorna kompanija, željeli da damo svoj doprinos napretku našeg mjesta – kaže direktorka ove firme Karolina Pranjić.

Napredak i zadovoljstvo zaposlenih je ono što inspiriše i Senada Šantića, vlasnika i direktora IT kompanije „ZenDev“ sa sjedištem u Mostaru.

Ovaj mladi menadžer se proslavio kada je, prošle godine, sve svoje radnike počastio ljetovanjem u Alanji o trošku firme.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ali, pravo iznenađenje njegove programere je dočekalo nakon povratka s ljetovanja: Šantić je odlučio da 50 odsto profita preduzeća podijeli zaposlenima.

–  Briga o radnicima je osnovna misija naše kompanije, ali takav pristup u IT industriji je neophodan, ne samo u smislu društveno odgovornog poslovanja, nego i iz ekonomskih razloga. Konkurencija je žestoka, da biste u svoj tim doveli najbolje profesionalce i zadržali ih, morate im ponuditi dobre uslove i ukazati im poverenje i poštovanje – kaže Šantić.

Svaki odgovoran poslodavac, dodaje on, treba da ima na umu, da su ljudi različiti i da vole različite izazove. A svaka kompanija je i dio zajednice u kojoj posluje.

– Kad zajednica ne funkcioniše, kad ne nudi uslove za kvalitetan život, onda ljudi odlaze, mi u BiH to najbolje znamo. Ali, ne treba mlade ljude ubjeđivati da ostanu u BiH, ili da se vrate ako su već otišli, iz nekih patriotskih razloga. Ako im pružimo priliku da se za dobar život i profesionalni napredak, neće ni pomišljati da odu – kaže Senad Šantić.

FOTO: PRO-BUDUĆNOST
FOTO: PRO-BUDUĆNOST

Moglo bi se reći da sve to govori i na osnovu sopstvenog iskustva, jer je odrastao i školovao se u Švedskoj, a potom karijeru započeo u SAD.

Ipak je odlućio da se vrati i da pokuša da u svom Mostaru izgradi preduzeće po principu: švedsko, a naše.

Sa kolegom i partnerom Nikolom Mirkovićem osnovao je konsultantsku firmu sa sjedištem u Mostaru, koja i danas ima poslovnu jedinicu u Geteborgu u Švedskoj.

–  Ponudio sam zaposlenicima „ZenDeva“ u Mostaru da, ako žele, karijeru nastave u Geteborgu. Od njih 70, samo trojica su otišla u Švedsku – kaže Senad.

Za mlade u BiH ima samo jednu poruku: da budu preduzetni i da preuzmu inicijativu.

– Ako nemate prilika, sami ih stvarajte – poručio je Senad Šantić.

Anto Domazet, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ističe da da su ovakvi primjeri inspirativni. Dodaje da je u BiH, gde je država slaba i neefikasna, za društveni napredak naročito bitno da postoje društveno odgovorne kompanije, koje neće brinuti samo za svoj profit, nego i za stvaranje zajedničkih dobara, koja su temelj društvene kohezije.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

– Ni biznismenima nije svejedno u kakavoj zajednici posluju. Nema biznisa, ako ljudi žive u siromaštvu, u mržnji i strahu. Samo ako živite u miru i u stabilnom društvu možete razmišlajti o tome da kupite veći stan, novi automobil, novi laptop – kaže Domazet.

Goran Balotić, docent na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, objašnjava zašto se društveno odgovorno poslovanje i doprinos društvenoj koheziji, dugoročno isplati.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

–   Firme koje zapošjavaju radnike oba pola, različite nacionalne i rasne pripadnosti i koje podržavaju projekte za zaštitu životne sredine i daju donacije, privlače kvalitetniju radnu snagu. Takve kompanije imaju i veći ugled kod potrošača, a tržišna vrijednost njihovih akcija raste – objašnjava Balotić.

Dakle, ne samo da je lijepo biti čestit i ugledan, nego se na tome može i – zaraditi.

Poslodavci kao uzor i inspiracija

Agencija SAD za međunarodni razvoj USAID spremna je da pomogne građanima BiH u izgradnji društva zadovoljnih građana, poručio je Piter Kronin, direktor ureda za demokratizaciju u USAID u BiH.

Istakaao je da je za postizanje tog cilja neophodna saradnja javnog, civilnog i biznis sektora.

–  Preduzeća nisu samo poslodavci, nego i kreatori zajednice u kojoj posluju i oni treba da budu inspiracija i uzor drugima – rekao je Kronin.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Majda Behrem Stojanov, direktorka projekta „PRO Budućnost“, koji se provodi uz podršku USAID, istakla je da je, pogotovo u kriznim vremenima, važno raditi na društvenoj koheziji.

– „PRO Budućnost“ će podržati svaku ideju usmjerenu ka stvaranju društvene kohezije i socijalne pravde, jer je to tomelj za mir i prosperitet – istakla je ona.

Tešanj – mala opština velikih prilika

Da je saradnja lokalnih vlasti i poslovne zajednice, uz podršku nevladinog sektora, pravi recept za uspjeh, ubijeđen je i Suad Huskić, načelnik opštine Tešanj.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ova mala opština ima više od 14.000 zaposlenih i u njoj posluju brojne domaće i inostrane firme. Među 100 najuspješnijih firmi u BiH, njih čak 23 su iz Tešnja.

– Mi sarađujemo sa susednim opštinama i gradovima, bez obzira na entitetske granice, slušamo šta nam savjetuju stručnjaci i trudimo se da ponudimo najbolje uslove za poslovanje. Tako ssvi zajedno nastojimo da građani budu zadovoljni – kaže Huskić.

(Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD)

Društvena odgovornost ili licemerje

Profesor Anto Domazet ističe da je je navodna društvena odgovornost pojedinih firmi u BiH često licemjerna i špekulantska.

– Ne može se društveno odgovornom smatrati firma koja se bavi kriminalom i korupcijom i koja eksploatiše radnike, čak i ako povremeno nešto pokloni zajednici ili socijalno ugroženim građanima – objašnjava Domazet. Na pitanje da li je ugrađivanje filtera za prečišćavanje otpanih voda čin socijalne odgovornosti preduzetnika, Domazet je odgovorio: samo ako to nije zakonom propisana obaveza, nego akt dobre volje i brige za okolinu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu