Hronika

"Kćerkica još čuva njegove slike i čeka da joj se vrati" Ispovijest sestre Milana nestalog prije dvije godine

Prije mjesec dana Milanovi najbliži proslavljali bi njegov 26. rođendan. Slavili, radovali bi se, duvali svjećice.

"Kćerkica još čuva njegove slike i čeka da joj se vrati" Ispovijest sestre Milana nestalog prije dvije godine
FOTO: FOTO: PRIVATNA ARHIVA

On, njegovi roditelji, baka, sestra od tetke i njeno četvoro djece. Ipak, umesto slavlja, Milanova porodica prolazi kroz pakao koji bez prekida traje cele dve godine. Na današnji dan, 16. marta 2020. Milan Mišković nestao je kod Slankamena, kada je na Dunavu pecao sa svojim prijateljem Ilijom.

Tog kobnog dana, u Milanovoj porodici sve je pošlo po zlu. Prvobitna agonija za koju su njegovi najmiliji vjerovali da će se u roku od nekoliko dana okončati, pretvorila se u konstantno mučenje sa hiljadu pitanja koja su navirala. Koja nisu davala miran san ili san uopšte.

Dani su se pretvorili u nedjelje, one u mjesece, a danas i u godine. Dve godine bez ikakvog traga, informacije ili dokaza. Samo neizvesnost. A to je ono što je najgore. Najnepodnošljivije. Tako za Telegraf.rs priča Milanova sestra, Ivana Prokić, i dalje živeći u nadi da je njen najmiliji brat živ.

– I posle dve godine od Milanovog nestanka, nada i dalje postoji. Ali, posle toliko vremena, nemamo baš, ali baš nikakvih informacija. Mnogi su ubijeđeni da se on tad utopio, ali nije on list drveta ili parče papira da tako nestane i da se ni posle toliko vremena o njemu ne zna ništa – priča očajna sestra.

Kako kaže, oni kao porodica ne mogu da prihvate je “to to” i da Milan nije živ.

– Ne možemo to da prihvatimo, sa tim ne može da se živi… A živimo kako moramo. Njegovoj majci je najteže. Milan je sin jedinac i njegova mama, moja tetka, psihički je gore iz dana u dan. Plašimo se i za njeno zdravlje. Samo istina može da je spasi. Ma kakva ona bila – navodi Ivana.

Pročitajte još

Sagovornica Telegrafa još jednom napominje da je neizvesnost ta koja ih ubija.

– Ništa ne znamo. Ako nije među živima, gdje je dokaz za to? Gde je njegovo tijelo? Ne znamo ni šta se zapravo desilo tog dana kada je nestao. Ako se utopio, gde je dokaz? Majka non stop priča o Milanu. I samo o njemu – ističe Milanova sestra dodajući da ima utisak da je svijet digao ruke od njenog brata.

Ipak, ona nikada neće.

– I jednog dana će moja deca nastaviti da traže svog ujaka. Moja ćerkica koja ima 6 godina posebno je vezana za Milana. Ima kutak u sobi sa njegovim slikama koji niko ne sme da dira. Zna i koje je njegovo omiljeno cvijeće, pa ga čuva i zaliva. Vjeruje da je njen uja negde na moru i da će se svakog trena vratiti – priča Ivana.

Na godišnjicu nestanka svog brata, na društvenoj mreži Fejsbuk, Ivana je podijelila emotivan status.

– Sestrino milo, naše plavo oko, dve godine danas, dve godine kad si ušao u prokleti čamac i nestao sa lica Zemlje. Neću i ne želim da prihvatim da te prokleta voda uzela od nas. Ne, neću nikada prihvatiti da te crna zemlja uzela sebi, ne bez dokaza, ti si živ, moraš biti živ, moraš zbog svoje majke, oca, naše bake, uje, ovih četvoro “talibana”, mene, ti moras doći svojoj kući sa još ljepšim osmehom na licu. Fališ, mnogo fališ… Pogledam u nebo, nađem tvoju zvezdu, zagrlim te u mislima… Preteško je ne znati istinu… Samo to, istina… – napisala je sestra.

Milan je tog 16. marta 2020. godine krenuo u ribolov sa svojim drugarom Ilijom. Ušli su u čamac, krenuli Dunavom u Slankamenu, a tada im je, kada su krenuli čamcem da bacaju mreže, rekao: “Djeco, nemojte, duva jak vjetar”.

Kako je ranije Ivana ispričala, Milan je iskusan, rekao je da će samo pokušati, da će se brzo vratiti ako ne uspeju. I tu im se gubi svaki trag. Ilijino telo pronađeno je mjesec dana kasnije čak u Zemunu.

Kada je čamac nađen, počelo se sa nekim nelogičnostima.

– Prvo je bilo da je pronađen u jako čudnom stanju, a nama je bilo čudno kako je čamac pronašao baš neki Milanov drug. Jedan dio čamca je bio zaboden u pijesak – ispričala je ona.

Ivana kaže da je to tehnički jedino što znaju prisećajući se prvih dana Milanovog nestanka.

– Drugog dana po Milanovom nestanku su i njegov otac, i moj otac, krenuli u potragu. Svi smo se odmah angažovali. Za sve ovo vrijeme, u svašta smo posumnjali, pa čak i da je ubistvo u pitanju i to zbog Ilije, koji je imao podebeli dosije. Milan je želio da mu pomogne, da ga izvuče, da dečko stane na noge. Sumnjali smo i na to da se Milan našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Čak se nadamo i da je zaštićeni svjedok zbog Ilije – navodi Ivana.

Porodica je pomišljala i da će se Milan odnekud pojaviti, pa i to da ga neko drži zatočenog kako bi namirio neki Ilijin dug.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu