Prozvan holandskim Donaldom Trampom, poznat je po oštroj kampanji protiv imigracije, Еvropske unije i posebno islama.
Sada je u najboljoj poziciji da postane novi holandski premijer jer je izborio šokantnu pobjedu na opštim izborima u srijedu.
Sve što treba učiniti je nagovoriti potencijalne koalicione partnere u drugim strankama da sarađuju s njim.
Vilders je svoju političku karijeru započeo kao parlamentarni poslanik 1998. godine, prvo za stranku desnog centra VVD, gdje je bio mentor mladom Marku Ruteu, prije nego što je napustio stranku i osnovao vlastitu Stranku za slobodu 2006. godine.
To ga je učinilo parlamentarnim poslanikom s najdužim mandatom u Holandiji.
Još 1992. godine oženio je Kristinu Marfai, bivšu mađarsku diplomatkinju. Nemaju djece, ali imaju dvije mačke, Snetje i Pluisje, koje imaju svoj korisnički nalog na mreži Iks sa gotovo 23.000 pratilaca.
Zašto je Vilders tako kontroverzan?
Kao politički vođa, Vilders je poznat po svojoj huškačkoj retorici, jer je islam opisao kao “totalitarnu ideologiju” i nazvao Marokance “ološem”.
Vilders kaže da je njegovu averziju prema islamu podstaklo ubistvo antiislamskog režisera Tea van Goga 2004. godine, kao i vrijeme koje je proveo u kibucu u Izraelu.
Njegov predizborni program pozivao je na zabranu Kurana, džamija i svih islamskih škola, kao i nošenja islamskih marama u vladinim zgradama.
Prije nekoliko godina osuđen je zbog vrijeđanja grupe ljudi na temelju njihovog porijekla nakon što je u govoru 2014. godine pozvao da se “smanji broj Marokanaca”.
Takođe, nije nesklon da napada brutalnim izrazima druge političare, nazivajući ministra finansija u odlasku Sigrid Kag “vješticom” i izrugujući se svom političkom protivniku Fransu Timermansu zbog njegovih tjelesnih karakteristika.
Vildersova antiislamska retorika učinila ga je metom ekstremista i dovela do toga da živi pod zaštitom 24 časa dnevno, dok se u posljednje dvije decenije stalno seli iz jedne sigurne kuće u drugu.
Tokom zabave u predizbornoj noći u jednom kafiću na holandskoj obali, Vildersa su pratili članovi obezbjeđenja, a prostorije su prije njegova dolaska pregledali psi i specijalne policijske jedinice.
Kakva je njegova politika?
Glavno obećanje Vildersa u kampanji bilo je zaustavljanje “cunamija azilanata”, što je po njemu uzrok raznih društvenih problema, od nedostatka stambenog prostora u zemlji do visokih zdravstvenih troškova.
U skladu s tim, pozvao je na ukidanje azila za izbjeglice i slobodno kretanje radne snage unutar Еvropske unije, predlažući da se za neke ljude uvedu radne vize.
Takođe, želi da se Sirijcima ukine privremeni azil, te da se kriminalcima oduzme holandsko državljanstvo i da budu deportovani.
Za razliku od drugih ekstremnih desničara, Vilders ne poriče klimatske promjene, iako smatra da je vlada previše potrošila na smanjenje emisije ugljen-dioksida. Zalagao se da termoelektrane na ugalj i gas ostanu u pogonu, te predlaže obustavu izgradnje solarnih parkova i vjetroturbina.
Takođe, želi da povuče Holandiju iz Pariškog klimatskog sporazuma UN.
Umjesto toga, on propovijeda prilagođavanje klimi – jačanje nasipa i ulaganje u projekte koji bi omogućili povremeno izlijevanje rijeka.
Tvrdolinijaški evroskeptik Vilders pozvao je na referendum o “Negzitu”, odnosno o izlasku Holandije iz ЕU i želi izuzeće od evropskih propisa o azilu i migraciji.
Šta o njemu misli ostatak svijeta?
Izbori u Holandiji posljednji su u nizu izbora koji mijenjaju evropski politički krajolik, a stranke krajnje desnice su u usponu u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj.
Vildersu su čestitali njegovi politički prijatelji, Marin Le Pen u Francuskoj i mađarski premijer Viktor Orban, koji je rekao da su “stigli znakovi promjene”.
U Kijevu će rezultati holandskih izbora biti dočekani sa zabrinutošću. Kao i drugi lideri krajnje desnice na kontinentu, Vilders je pohvalio ruskog predsjednika Vladimira Putina i osudio ono što je 2017. godine opisao kao “histeričnu rusofobiju” u Еvropi.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu prošle godine, Vilders se donekle distancirao od Kremlja, nazivajući napad greškom.
Ipak, u jednoj od završnih debata prije izbora, Vilders je rekao da neće podržati slanje više novca i oružja Ukrajini, ti su resursi, rekao je, potrebni holandskoj vojsci.
Sa druge strane, privremena vlada Holandije čvrsto podržava Ukrajinu i upravo je odlučila da pošalje Kijevu sljedeće godine više od dvije milijarde evra pomoći.
Vilders je čvrsti saveznik Izraela i zalaže se za premještanje ambasade Holandije u Jerusalim uz zatvaranje holandske diplomatske kancelarije u Ramali, sjedištu Palestinske uprave.
Nakon Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra, rekao je da se “Izrael bori za opstanak” protiv “sila mržnje, barbarstva i terorizma”.
Hoće li postati premijer?
Vilders je osigurao 25 odsto glasova, što je mnogo u izrazito diferenciranom izbornom sistemu, ali nedovoljno za većinu u parlamentu.
To znači da će morati formirati koalicionu vladu s još dvije ili tri stranke da bi preuzeo vlast.
To je lakše reći nego učiniti jer mejnstrim stranke u Holandiji oklijevaju da koaliraju s krajnjom desnicom i držale su Vildersa izvan vlade duže od jedne decenije.
Razmjere njegove pobjede, međutim, ojačaće njegovu ulogu u pregovorima.
U pobjedničkom govoru u srijedu, Vilders je pozvao druge stranke da se konstruktivno uključe u koalicione pregovore, te je čak sugerisao da je spreman na kompromis oko svog antimuslimanskog stava kako bi formirao vladu.
– Jako dobro razumijem da stranke ne žele biti u vladi sa strankom koja želi protivustavne mjere. Nećemo govoriti o džamijama, Kuranima i islamskim školama – rekao je Vilders.
Iako je Piter Omtzigt, koji je u tri mjeseca izgradio centrističku stranku od nule i osvojio oko 20 mandata na izborima, prethodno isključio mogućnost koalicije s Vildersom, u srijedu naveče rekao je da će biti otvoren za razgovore sa svim potencijalnim partnerima, prenosi Index.
Dilan Ješilgož, koja je zamijenila premijera Marka Rutea na mjestu šefa stranke VVD, takođe, je rekla da je otvorena za koaliciju s Vildersovim PVV – ali je ove sedmice isključila mogućnost da ga podrži kao premijera.