Posljednji skandal u režiji ambasadora BiH u Australiji i dugogodišnjeg Izetbegovićevog savjetnika Mirze Hajrića, koji je bez znanja i saglasnosti Predsjedništva BiH i Ministarstva spoljnih poslova isposlovao uvođenje tzv. bosanskog jezika u srednjim školama u Novom Južnom Velsu, samo je jedan u nizu primjera.
Prije Hajrića po nevjerovatnim gafovima i nacionalističkoj ostrašćenosti ostali su upamćene i brojne druge bošnjačke diplomate, koji su svoj posao u inostranstvu očigledno shvatili kao priliku za provođenje neostvarenih ratnih ciljeva.
Naime, početkom marta ove godine u žižu javnosti zbog skandala koji je izazvao u Moskvi dospio je ambasador BiH u Rusiji Mustafa Mujezinović, ratni načelnik sarajevske opštine Stari Grad i prvi poslijeratni premijer Kantona Sarajevo, koji je zahvaljujući bliskim vezama s Izetbegovićima izgradio svoju političku, a kasnije i diplomatsku karijeru. Mujezinović se, podsjećamo, na tzv. Dan nezavisnosti BiH na Crvenom trgu fotografisao s bošnjačkim studentima koji su razvili bošnjačke ratne zastave.
Aktuelni ambasador BiH u Vašingtonu Haris Hrle, koji je poslije nedavne posjete visoke ruske delegacije Banjaluci izjavio da će SAD “zaustaviti zloćudni ruski uticaj”, takođe je jedan iz plejade ratnih savjetnika Alije Izetbegovića.
Prije postavljanja za ambasadora u Vašingtonu Hrle je bio angažovan na istoj diplomatskoj poziciji u Beču, gdje je 2011. godine, kada je u Austriji po međunarodnoj potjernici bio uhapšen Jovan Divjak, “kopao” rukama i nogama da jedan od glavnoosumnjičenih za zločin nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici bude oslobođen.
Rijetko viđeni skandal početkom prošle godine izazvala je ambasadorka BiH u Hagu Mirsada Čolaković, koja je bez znanja i odobrenja tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Mladena Ivanića otvorila njegovo pismo upućeno Međunarodnom sudu pravde, a koje se odnosilo na spor koji se u to vrijeme vodio po tužbi BiH protiv Srbije za navodnu agresiju i genocid.
Čolakovićeva je, inače, svoj put u diplomatiji takođe počela da krči za vrijeme rata, kada je počela da radi u Ambasadi tzv. Republike BiH u Briselu. Poslije rata bila je prekomandovana u Sarajevo u kabinet tadašnjeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, a zanimljivo je da je tamo radila kao najbliža saradnica Izetbegovićevog ratnog i poratnog savjetnika Mirze Hajrića, koji sa sadašnje pozicije ambasadora BiH u Australiji promoviše “bosanski” jezik u toj zemlji.
Nekadašnji prvi sekretar diplomatske Misije BiH pri UN Darko Trifunović kaže da navedeni primjeri dokazuju da bošnjačke diplomate, posebno oni koji su karijeru počeli za vrijeme rata, u inostranstvu promovišu isključivo bošnjačku politiku.
Oni BiH doživljavaju isključivo kao bošnjačko vlasništvo. Budući da za svoj rad odgovaraju samo bošnjačkom članu Predsjedništva BiH, koji ih je tamo postavio, ponašaju se bez ikakve odgovornosti i straha od sankcija – kaže Trifunović.
Šampioni gafova i provala
Osim zastupanja isključivo bošnjačkih političkih ciljeva, brojne diplomate BiH po svijetu proslavile su se neviđenim skandalima i provalama od kojih bi mnoge, bez problema, mogle da se svrstaju u rubriku “vjerovali ili ne”.
Tako je, svojevremeno, tadašnji ambasador BiH u Kuvajtu Jasin Ravašde bio uhvaćen u švercu alkohola u zemlji domaćinu koja poštuje stroga islamska pravila. Svojevrsni šampion u gafovima bio je bivši ministar spoljnih poslova BiH Sven Alkalaj, koji je, između ostalog, službeni “Audi” parkirao na plaži.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu