Podsjećanja radi, na Korčanici je tokom Drugog svjetskog rata bila smještena Centralna partizanska bolnica u kojoj su spas našle hiljade ranjenika, a na toj istoj Korčanici nalazi se i kosturnica u kojoj je sahranjeno više stotina junaka naše zajedničke prošlosti.
Slobodarski Grmeč tokom Drugog svjetskog rata samo 13 dana bio je pod okupacijom, a sve ostalo vrijeme bio je slobodna teritorija na kojoj su slobodno nebo i parče hljeba pronašli oni koji su uspjeli pobjeći ispod ustaškog noža.
Danas, kada se Bosna i Hercegovina kune u antifašizam, Korčanica propada, a devastacija koja je započeta u jesen 1995. godine samo se nastavlja.
Spisak poginulih boraca, izliven u mesingu, odavno je uklonjen, po spomeniku se ispisuju grafiti, hotel i muzej odavno su u ruševinama, a ono malo posjetilaca ovog spomen-područja uskoro će otjerati “sportisti” sa puškom u rukama.
Da nevolja bude veća, u podgrmečkim selima podno Korčanice, u Lušci Palanci, Praštalima, Bojištu i Јelašinovcima, ono malo povratnika biće dodatno zaplašeno nezvanim gostima i njihovim, blago rečeno sumnjivim sportskim aktivnostima, za koje im je, od strane Unsko-sanskih šuma, ustupljena površina od čak 657.449 metara kvadratnih.
Vrijeme je da kontinuirana devastacija spomen-područja Korčanica bude zaustavljena, da se obnovi ono što je uništeno, da se vrati dignitet onima koji su život dali za oslobođenje bivše nam zemlje, ali i da se vrati mir među uznemireno stanovništvo Lušci Palanke i okolnih sela.
I na kraju se pitam – da li se ovim pokušava dovršiti ono što nije uspjelo u jesen 1995. godine? Da li nas opet pokušavaju strahom protjerati iz naših podgrmečkih sela ili je važnije slobodarski Grmeč pretvoriti u poligon za “sportske” odnosno paravojne aktivnosti?
Ko može i ko smije reći: Dosta je, pita episkop bihaćko-petrovački Sergije, u svom autorskom tekstu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu