Priča je slična on iz siromašne porodice, ona iz bogate. Praunuk Đoke Jankovića otkriva dugo čuvanu tajnu ljubavne priče za koju zna čitava Srbija.
– Đorđe Janković, odnosno Đoka Janković bio je prvi dvorski kujundžija na dvoru kralja Milana i savremenik Stevana Sremca i njegov dobar prijatelj. On je poslužio Sremcu kao prototip za lik Maneta u “Zoni Zamfirovoj”. Gotovo je sve bilo isto, ali je mnoge stvari i izmijenio. Dobar dio njegovog života je prenio Manetu – istakao je njegov praunuk Đorđe Janković.
Ipak, jedan od najčuvenijih Nišlija iz starog Niša sa početka 20. vijeka nije bio zadovoljan kada je sebe ugledao na pozorišnoj sceni.
– Kada je bila premijera u pozorištu došle su sve viđenije Nišlije, došao je i Sremac. Djed je bio nezadovoljan i neraspoložen. Dosta se prepoznao, a najviše ga je uvrijedilo kada je Zamfir rekao čuveni izraz “kuče u čakšire” – prenosi njegov praunuk.
Objašnjava da je u Sremčevom djelu Zamfir prikazan kao trgovac, ali njegov tast je zapravo bio čuveni niški sudija Damušević.
– Tu su neki sitni detalji. Damuševićeva kćerka je zaista bila bogata, uglavnom je sve bilo slično, samo su promijenjena imena i likovi – govori Đorđe Janković.
Đoka Janković sahranjen je na Starom groblju i prema istraživaču Miroslavu Veličkoviću, on je jedan od najinteresantnijih Nišlija upravo zbog toga što je prototip junaka Stevana Sremca. Međutim, on je bio i čuveni ratnik.
– Medalje na njegovim grudima govore da je bio učesnik ratova, da se družio sa znamenitim ljudima, sa Kostom Pećancem, da je bio poštovan od svojih sugrađana kao stariji vojnik, kao stariji ratnik. Ne računajući porodičnu priču koja je imala neke tragedije, on je u gradu bio častan čovjek, poštovan zanatlija i doživio je svoju duboku starost – istakao je Veličković, prenosi Novosti Magazin.
Priča Đoke Jankovića nažalost nije kao u romanu.
– Njegova sudbina je žalosna. Djed Đoka je bio učesnik svih balkanskih ratova. Dobio je mnoga odlikovanja, ja ih sve čuvam i stoje kod mene. Izgubio je oba sina u Prvom svjetskom ratu. Učestvovao je i u Drugom svjetskom ratu. Među prvih 10 uhapšenih Nišlija od Nijemaca bio je moj otac. Bio je na Logoru u Crvenom krstu. Djed Đoka kada je to saznao poslije mjesec dana-dva nije mogao da podnese i umro je riječima: “Zlotvori mi ubiše oba sina, a sada će i unuka” – svjedoči njegov praunuk.
Đorđe Janković je umro 1941. godine u svojoj 93. godini života, a među brojnim Nišlijama ostaće upamćen kao jedan od najčuvenijih Nišlija. Sahranjen je na Starom groblju.