I dok su građani širom svijeta, ali i dobar dio političara i dalje u šoku, mnogi analitičari i aktivisti za ljudska prava upozoravaju da SAD i druge velike sile nisu prije dvije decenije umarširale u Avganistan da bi stale iza ugnjetavanih građana, ljudskih prava ili demokratije, već isključivo iz političkih interesa. Nakon što su se politički interesi promijenili, promijenio se i interes za tu zemlju.
I nije Avganistan jedini takav primjer gdje su se velike sile, glumeći svjetske policajce, umiješale u unutrašnje sukobe u nekoj državi, stale na stranu jednog od učesnika tog sukoba, a potom zemlju ostavili u još većem haosu nego što je bila prije njihovog dolaska.
Zaostavština
Od Iraka, Avganistana, Pakistana, preko Libije, Sirije, Ukrajine i drugih država širom Bliskog istoka i Istočne Evrope, pa sve do Balkana, velike sile su se proteklih decenija direktno miješale u unutrašnje sukobe i probleme, ubjeđujući svjetsku javnost kako sve to rade kako bi građanima donijeli mir, demokratiju i prosperitet. Nijednoj od tih država, međutim, do sada nisu donijeli mir, jer u njima i dalje bjesne unutrašnji sukobi i podjele i nema uopšte naznaka da li će se, i kada, tako nešto promijeniti.
Za razliku od Bliskog istoka, na Balkanu nema oružanih sukoba, ali zato bjesne politički. To je posebno vidljivo u Bosni i Hercegovini, ali i Srbiji, tačnije njenoj nasilno otetoj pokrajini – Kosovo, gdje velike sile već više od dvije decenije direktno ili indirektno donose ključne odluke i „gospodare“ životima građana i političara na tom prostoru.
Bosna i Hercegovina je danas, 25 godina nakon rata, čini se na istom mjestu gdje je bila 1996. godine. Država je u blokadi, političari međusobno posvađani, a građani u strahu za svoju i budućnost svoje djece masovno odlaze iz nje.
Poligon velikih sila
I dok se bošnjački, a dijelom i hrvatski političari u BiH, uzdaju u SAD i Zapad da će, umjesto njih, riješiti probleme u ovoj državi, srpski se oslanjaju na Kinu i Rusiju.
Tako je BiH postala poligon za nadmudrivanje velikih sila koje, kako upozoravaju analitičari, uvijek gledaju isključivo svoj interes, koji varira u zavisnosti od globalnih dešavanja.
Ističu da iz Avganistana možemo naučiti važnu lekciju – hiljade miliona dolara i na hiljade vojnika i diplomata nisu dovoljni za izgradnju neke države ako za to ne postoje unutrašnja volja naroda i političara koji u njoj žive. Podsjećaju da u BiH, dvije i po decenije nakon rata, dio političara i javnosti i dalje traži o visokog predstavnika i međunarodne zajednice da intervenišu, nameću zakone, smjenjuju…
Šta će biti kada njih jednog dana ne bude? Šta političari, ali i građani u BiH, mogu da nauče iz slučaja Avganistana?
Ljubav prema slobodi
Istoričar i iskusni diplomata Slobodan Šoja ističe da mi u BiH nismo dobar primjer izvlačenja pouka i lekcija, a mogli bismo od Avganistanaca naučiti kako se voli sloboda.
– Čini mi se da u slučaju Avganistana cijeli svijet nije ništa naučio niti planira učiti. Avganistan je ponosna zemlja, koja ne podnosi strano uplitanje, a sav haos je nastao baš zbog tog miješanja sa strane. To je zapravo osnovna lekcija: jednu nezavisnu zemlju treba prepustiti da sama odlučuje o svojoj sudbini – kaže Šoja.
Dodaje da velike sile to rijetko dozvoljavaju. Uz to, kako ističe Šoja, dio BiH smatra da je kod nas intervencija velikih sila veoma važna i poželjna.
– Ne znam kada će se shvatiti da je za svaku državu bolje da bude suverena nego marionetska, ali nadajmo se da će doći i taj dan. Ako naučimo ovu lekciju, biće nam bolje – poručuje Šoja.
Umobolna nadanja
Prije par dana je, kako ističe, slušao intervju na jednoj televiziji gdje voditelj pita gosta šta se u svijetu treba promijeniti u geopolitičkom smislu da situacija bude povoljnija za BiH.
– Htio je otprilike reći: kad će neko sa strane ovim Srbima u Republici Srpskoj slomiti krila i kad će se ukinuti Republika Srpska. Gost nešto filozofira, a nikako da kaže osnovno: ne treba ništa, trebamo se promijeniti mi, kao i potpuno promijeniti pristup okrećući se jedni drugima, te tražiti rješenje protiv koga niko neće biti – ističe Šoja.
Iščekivanje i nadanje da će neka strana velika sila intervenisati u korist jednog, a protiv drugog, osim što je naivno, za Šoju je podlo i umobolno.
Sve dok takve nade budu postojale, upozorava on, Bosna i Hercegovina će biti teško bolesna država, bez perspektive.
– Nije to teško shvatiti, a još je lakše potruditi se biti bolji i pametniji, ali ko će to našem tvrdoglavom i često kvarnom čoveku objasniti!? Onog dana kad u glavama lidera bude mnogo više ozbiljnosti i iskrenosti, te spremnosti za kompromis, BiH će biti na početku puta ozdravljenja. Kompromis je jedna od najvažnijih trajnih kategorija u našoj zemlji, koja se nikad ne smije zaboraviti. Bježanje od kompromisa je srljanje u haos – ističe Šoja.
Sila iznad logike
Na pitanje da li su velike sile naučile nešto iz Avganistana, Šoja tvrdi da nisu. Velike sile se, kako ističe on, drže isključivo vlastitih principa i politike sebičnosti.
– Tri rata vodili su Britanci s Avganistanom od 1838. do 1918. i sva tri izgubili, iako su vojnički bili mnogo jači. Primjetili su odlično rijedak slobodarski duh tog naroda, ali nisu za to marili, odnosno nisu ništa naučili jer nisu željeli naučiti – smatra Šoja.
On ističe da je talibane stvorio Zapad. Benazir Buto je, kaže Šoja, odlično opisala operaciju pretvaranja avganistanskih studenata u zapadno oružje.
– Veli da je ideja bila engleska (kao što se vidi, oni ne odustaju!), finansiranje saudijsko, naoružanje američko, a nadzor pakistanski. Vjera u silu i moć je uvijek bila jača od bilo kojih lekcija iz logike i stanja stvari. Tako da će i dalje još dugo, dugo stanje biti isto – poručuje Šoja.
Interes
Politikolog Darko Kuzmanović ističe da bi domaći političari mogli mnogo toga da nauče na primjeru Avganistana kada su u pitanju geopolitika i međunarodni odnosi, ali i šta ne treba da rade ako žele da ovu zemlju naprave boljim mjestom za život.
On kaže da velike sile nikada neće zauvijek ostati na jednom mjestu da rješavaju nacionalna pitanja drugih naroda i toga prevashodno moraju da budu svjesni građani koji treba da pažljivo biraju i kažnjavaju svoje predstavnike za nerad.
– Interesi velikih sila periodično se javljaju na različitim mjestima na zemaljskoj kugli tako da ni njihov interes na Balkanu neće trajati dovijeka. Međutim, činjenica je da interesi velikih sila na ovim prostorima još postoje i to je potpuno jasno – ističe Kuzmanović.
U geopolitičkom, a i kulturnom smislu, kako dodaje on, Balkan je mnogo bliže Evropi nego što je to Avganistan, Jemen ili Libija. Upravo iz tog razloga, poučeni svježe negativnim iskustvom iz Avganistana, moguće je očekivati da će doći do aktivnijeg učešća međunarodne zajednice, naročito u BiH.
Zaštita kapitala
Kuzmanović navodi da je teško očekivati da će zapadnjaci pobjeći iz BiH glavom bez obzira kao što je to bio slučaj u Avganistanu.
– Ovdje, baš kao i u centralnoj Aziji, mogu mnogo toga da izgube i na sve moguće načine će pokušati da zaštite kapital i ogromna finansijska sredstva koja su ulagana posljednjih godina – zaključuje on.
Aktivnost koja bi mogla uslijediti u narednom periodu, kako ističe Kuzmanović, mogla bi donijeti potpuno drugačiji pristup, koji ne bi podrazumijevao zastupanje bilo čijih nacionalnih interesa, kao što je to bio slučaj ranije, već obračun s kriminalnim političarima bez obzira kojoj etničkoj grupaciji pripadali.
Objašnjava da se upravo zbog toga od dolaska visokog predstavnika Kristijana Šmita pojavila nervoza kod ovdašnjih političara, jer i oni sami vrlo dobro znaju da ako u narednoj godini nestane nacionalizma, nestaće i njih samih s političke scene.
– Time će u opasnost doći i ogromne količine kapitala čije bi porijeklo bilo praktički nemoguće dokazati tako da između bivšeg avganistanskog predsjednika Ašrafa Ganija, koji je pobjegao iz zemlje sa više od 150 miliona dolara, i naših političara na vlasti razlika skoro da i ne postoji – zaključuje Kuzmanović.
Veliki igrači
Govoreći o dešavanjima u Avganistanu, Kuzmanović ističe da kada je američka vojska 2001. godine ušla u tu državu, tadašnji Stejt Department vjerovatno nije mogao ni sanjati da će to biti prvi veliki geostrateški poraz SAD u 21. vijeku.
Povratak talibana na vlast, ocjenjuje on, vratio je Avganistan praktično u Srednji vijek, a dva biliona američkih dolara, od čega 83 milijarde uloženih samo u obučavanje regularne avganistanske vojske, bačeno je u vjetar.
Kuzmanović ističe da je centralna Azija zbog svog geostrateškog položaja oduvijek bila mjesto gdje su se preplitali interesi velikih sila, a Avganistan je imao samo tu nesreću da je uvijek bio najvažnija kockica u toj geopolitičkoj slagalici.
– Izlazak Rusije na topla mora oduvijek je bio noćna mora prvenstveno Velike Britanije, a onda i SAD. Avganistan je upravo zbog toga morao da bude kontrolisan kako bi se spriječilo približavanje Rusije Indijskom okeanu. Ista stvar dogodila se i na Balkanu zbog čega je prvo izbio Krimski rat, a kasnije, 1878. godine, nakon Sanstefanskog mira sazvan i Berlinski kongres, kako bi se zauzdala ruska ekspanzija na Balkan – podsjeća Kuzmanović.
Lopovluk
Ističe da nam ovaj mali istorijski presjek govori da glavnu ulogu u velikim svjetskim sukobima gotovo uvijek igraju veliki igrači i da male zemlje i mali narodi predstavljaju samo ekspoziture njihovih interesa, baš kao što je bilo i devedesetih u sukobima u BiH.
Kuzmanović kaže da su američki vojnici svjedočili o tome kako su Avganistanci donirano naoružanje prodavali na buvljaku, a kasnije se vraćali po novo, te kako je predsjednik Ašraf Gani pričao jedno, a radio drugo, i kako su ogromna finansijska sredstva koja su uložena u vojsku, ekonomiju i infrastrukturu, zapravo propala zbog korumpiranosti i kleptokratije tamošnjeg političkog vodstva.
– Međutim, onog trenutka kada se izgubi interes velikih sila, tog trenutka dolazi do kraha kompletnog sistema, jer korumpirani političari uglavnom grade lično bogastvo, a ne sistem. Interesantno je da po pitanju korupcije i kleptokratije političara, BiH skoro uopšte ne zaostaje za Avganistanom. Naprotiv – ističe Kuzmanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu