Bolest Covid-19 stvorila je takav strah u javnosti da slučajni kašalj ili kihanje na javnom mjestu izazivaju strah i odbacivanje, te pokreću stigmu i diskriminaciju. Čak i nakon oporavka, preživjeli od koronavirusa suočavaju se sa stigmom bolesti. Ovaj trend je univerzalan. Jedini način da se to promijeni jeste širenje svijesti i edukacija ljudi.
Odgovore na ova pitanja nam daje Maja Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Psihološkog savetovališta „Psiholuminis“.
Šta predstavlja stigma?
Stigma je oznaka srama i njena je funkcija da osobu označi manje vrijednim članom društva koji bi trebao biti isključen iz društva.To znači da su ljudi obilježeni, diskriminisani i doživljavaju gubitak statusa zbog opažene veze sa bolešću. Osobe zaražene virusom doživljavaju se kao opasne i neodgovorne osobe. Takav tretman negativno utiče na one koji imaju bolest, kao i na njihove njegovatelje, porodicu, prijatelje i zajednice.
Kako ona nastaje?
Ona se javlja kao posljedica kombinacije neznanja i straha, čime se stvara podloga za razvijanje predrasuda. Skloni smo vjerovanju da se loše stvari događaju lošim ljudima. Ova „zabluda o pravednom svijetu“ nagovara nas na razmišljanje da su ljudi koji su zaraženi učinili nešto pogrešno da to zasluže. Ovo uvjerenje nas tješi i pomaže da povjerujemo da kontrolišemo vlastitu sudbinu. To nam govori da ako učinimo sve kako treba, nećemo se zaraziti. S druge strane, ako verujemo da na ovaj način kontrolišemo da li ćemo se zaraziti, onda ujedno i oboljele od virusa stavljamo u grupu onih koji nisu dovoljno pazili te snose odgovornost za svoju bolest.
Šta se dešava sa grupama koje su stigmatizovane?
Stigma može da učini da se ljudi osećaju izolovano i čak napušteno. Oni se mogu osjećati depresivno, povređeno i bjesno kada ih prijatelji i drugi u njihovoj zajednici izbjegavaju iz straha da će dobiti Covid-19. Stigmatizovane grupe često mogu biti lišene resursa koji su im potrebni za brigu o sebi i porodici tokom pandemije. Oni takođe mogu biti meta verbalnog, emotivnog i fizičkog zlostavljanja.
Koja je najveća štetnost stigme?
Stigma šteti mentalnom i fizičkom zdravlju ljudi koji imaju bolest. Ona stigma može biti u obliku društvenog odbacivanja, ogovaranja, fizičkog nasilja i uskraćivanja usluga. Doživljavanje stigme drugih može dovesti do pojačanih depresivnih simptoma, stresa i upotrebe supstanci. Budući da stigmu oboljelih prate strah i očekivanje odbacivanja, to vodi do nepovjerenja u sistem i podršku zajednice u kojoj bi osoba trebala potražiti pomoć.
Šta možemo učiniti da smanjimo ili spriječimo stigmu Covid-19?
Stigma je uslovljena strahom i nepoznavanjem virusa i načinom na koji deluje. Dakle, edukacija je jedan od načina borbe protiv stigme. Može da odagna štetne stereotipe. Zapamtite, svi smo zajedno u ovome. Pandemija Covid-19 će brzo prestati ako se strahovi i glasine zamene činjenicama, pravilnim postupanjem i pokazivanjem podrške jedni drugima. Moramo se sjetiti da je virus, a ne osobe sa Covid-19, neprijatelj.
(Tekst je realizovan u saradnji sa Društvom psihologa Republike Srpske)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu