O svom životu Masimo je ranije detaljno za Blic govorio gdje je pričao o smrti majke i oca, ali i o najranijem djetinjstvu i porocimo.
– Kada sam imao tri godine, moji su se razveli. Osjeti se to kad dijete raste bez oca, mada se tata trudio da me se sjeti na svaki moj rođendan, da mi pošalje poklon i prenese pažnju na daljinu. Međutim, dobio je leukemiju i nakon tri godine je preminuo. Dugo sam bio dijete sa samo jednim roditeljem. Prije nekoliko godina umrla mi je i majka. Nije lako kada ostaneš i bez oca i bez majke. Osjetiš nekako da si sam na ovom svijetu – ispričao je on za Blic.
„Dorijan Grej”
Bend „Dorijan Grej“ i album „Sjaj u tami“ nastali su kada je Masimo završavao srednju školu.
– Te osamdesete su bile najkreativnije godine ne samo u našoj već i u svjetskoj muzici. Radio sam i sa EKV čitav jedan album i prijateljevao sam s pokojnim Čavketom iz „Električnog orgazma“ i s Jurom Stublićem i grupom „Film“… Zgodan način da naučiš nešto novo jeste da razmenjuješ svoja iskustva s ljudima iz različitih sredina. Bio sam prenakrcan energijom i pucao sam.
Droga
– Vrlo teško sam prihvatao smrt tih dragih ljudi. Mene su u društvu EKV i tih boema zvali grof. Jesam bio za zezanje, bio sam i za eksperimentisanje sa drogom, ali sam uvijek vodio računa o higijeni i diskreciji. Uvijek sam im govorio: „Nemoj da izgledaš kao dronjak, sredi se, ne moraš stalno svim svojim bićem da pokažeš u kojem si društvu i šta radiš, probaj to nekako elegantnije da uradiš“. S podsmjehom su prihvatali te moje riječi, ali na kraju je ispalo da sam bio u pravu. Ja sam kroz slalom tih osamdesetih prošao a da nisam ostavio nijedan komad sebe na tim zastavicama. Droga nije bila moj životni izbor, eksperimentisao sam s njom jer je bila u modi, bila je in. Bilo je prvi put. Prvi put su se u Jugoslaviji pojavile i lake i teške droge i nama je sve to bilo nevjerovatno interesantno, a policija pritom nije znala apsolutno ništa o tome. Bilo je novo i ne može se zamjeriti nekome ko je htio da proba, da vidi šta je to i otkrije u čemu je tu stvar. Danas je apsolutno druga priča. Danas se zna šta je droga i nema opravdanja. To što sam ja uspio svoj život da vratim na pravi kolosijek nije moja velika pobjeda i veliki uspjeh, jer kod mene se nije ni dogodilo veliko oštećenje. Kod drugih kod kojih je oštećenje već nastalo bilo je teško vratiti se na pravi put. Govorim o fizičkom oštećenju, kada bolest zavisnosti već uzme maha. Bilo mi je lako da stanem, jer sam shvatio da je moj prioritet da imam porodicu, da budem otac, i to konzervativan otac. Neko ko je u stanju da svoju kćerku pošalje na fakultet.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu