Međutim, Anita Novaković je ovu vještinu naučila sama, uz malu pomoć nekih tutorijala sa interneta.
Mlada vezilja Anita Novaković iz Srbca ima pomalo neobičan hobi za svoje godine. Dok njeni vršnjaci vrijeme provode pretražujući internet, ona najveće zadovoljstvo nalazi u vezu, neprestano tragajući za novim tehnikama i idejama.
Iako ima mnogo narudžbi, još nema namjeru da joj ovaj hobi preraste u profesiju.
Anita nam je rekla da je sve počelo iz zelje da sebi stvori unikatne komade odjeće.
– Iz želje da stvorim sebi unikatno izvezene komade odjeće, krenula sam tako da pokušavam. Prvi pokušaj nije bio sjajan, ali s vremenom sve postane stvar navike i sve je samo vježba i rad i trud – istakla je Novakovićeva.
Ali ne samo to, potrebno je i mnogo strpljenja, koje je, čini se, najvažnije u savladavanju komplikovanih tehnika, poput zmijanjskog veza, za koji nisu dovoljni samo video tutorijali.
Dodala je da joj je prijatelj pokazao osnovne tehnike zmijanjskog veza.
– Pa imala sam prijatelja, koji mi je pokazao osnovne tehnike, odnosno, uveo me u tu čitavu priču zmijanjskog veza, poslao mi je neke PDF datoteke i onda sam ja preko njih gledala i za prvi pokušaj mi je trebalo 5, 6 sati da skontam prvo kako se radi i onda poslije, kada je krenulo, onda je išlo lakše – kaže Anita.
Anitina mašta i inventivnost nemaju granica, pa stalno traga za nekim novim i komplikovanijim tehnikama. Tako je došla na ideju da na tilu izveze maslačak, što nije nimalo lako, ako se ima u vidu da na prozirnom materijalu mora da bude jednako i lice i naličje.
Ipak, ništa se ne može porediti sa vezom na presovanom listu sa drveta, koji je Anitina originalna ideja. Imala je želju pokrenuti nešto, što do sada još nije viđeno.
Anita vezom ne uljepšava samo nove odjevne predmete, nego vraća sjaj i nekim već oštećenim, dragim odjevnim predmetima, koje joj je bilo žao da baci.
Za ovakve radove vrlo je teško odrediti cijenu, ako se uzme u obzir uloženi trud i vrijeme, ali malo je i onih koji su spremni tu cijenu da plate.
Ističe da je ručni rad dosta košta i da ljudi pretežno nisu spremni izdvojiti novac.
– Uglavnom poklanjam, jer u ovo vrijeme je malo teško prodati, zato što ručni rad dosta košta i nisu svi baš spremni izdvojiti neku svotu novca. Ručni rad treba naplatiti i trebam cijeniti cvoj rad, pa uglavnom, nešto prodam, nešto poklonim i tako – kaže Anita.
Džeparac, zarađen vezom, Anita ulaže u materijale i pribor za rad, koji su dosta skupi i ne mogu da se nabave ovdje. Iako je počela da veze prije samo tri godine, Anita je već stekla bogato iskustvo u vezu, koje rado prenosi onima koji su zainteresovani da nauče. Tako je u udruženju “C.E.Z.A.R.” održala radionicu veza za djecu, koja joj je ostala u vrlo lijepoj uspomeni.
Malo je vremena da realizuje mnoštvo ideja koje se rađaju u njenoj glavi, ali je najvažnije da uživa u radu, jer vezenje opušta i vrlo pozitivno utiče na raspoloženje.
– Kada radite ono što volite, to vas dosta i smiruje i u dosta slučajeva vez mi je zapravo riješio glavobolju, jer tako skrećem misli sa nekakvih problema i opterećenja, koja su me u toku dana stigle – rekla je Anita.
Ipak, kada se napravi neka greška, to može biti veoma frustrirajuće, kao što je slučaj sa zmijanjskim vezom, koji se ne može popravljati, nego se mora početi ispočetka. Ali sve se zaboravi kada se izveze posljednji bod i vidi svojih ruku djelo u punom sjaju, piše RTRS.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu