Podsjećamo, Bisera Turković je izjavila da se “pridružuje osudi čina koji pokazuje zbog čega je neophodno zakonski zabraniti veličanje zločina i genocida”.
Tome je prethodilo saopštenje Ministarstva inostranih i evropskih poslova Hrvatske u kojem je navedeno da je „neprihvatljiva odluka gradonačelnika i Gradske uprave Banjaluke kojom se veliča teroristički čin osobe koja je tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, u samoubilačkoj akciji, svjesno uzrokovala smrt velikog broja hrvatskih branitelja i civila, kao i ogromna materijalna razaranja Grada Bjelovara“.
Hrvatske vlasti su saopštile da su uručile protestnu notu Ministarstvu spoljnih poslova Bosne i Hercegovine zbog otkrivanja spomen ploče u Banjaluci majoru JNA Milanu Tepiću koji je 1991. raznio skladište oružja u Bjelovaru.
– Zbog izostanka adekvatne reakcije iz Milanove i moje Kozarske Dubice, iz moje Republike Srpske i njenih institucija, zgrožen kvalifikacijama vlasti Hrvatske a naročito ministrice inostranih poslova BiH Bisere Turković, ne mogu prećutati ovu situaciju. Srpski narod ali i ostali građani trebaju znati istinu o ovom slučaju a ne nasjedati na političke, zlonamjerne poruke koje nisu utemeljene na činjenicama – kazao je Bundalo za Srpskainfo.
On je takođe dodao da je neprimjereno, ružno i zlonamjerno kvalifikovati herojstvo i odanost Milana Tepića državi kojoj se zakleo, kao terorističko djelo i postupak velikosrpske agresije.
– Milan Tepić je 29. septembra 1991. godine, napadnut od hrvatskih paravojnih grupa, odlučio se na saoubilački čin jer nije imao drugog izbora a vjerovao je da će time ispoštovati vojničku čast i zaštititi državu SFRJ kojoj je dao zakletvu. U to vrijeme JNA je bila jedina legitimna vojna struktura a Hrvatska je svoju samostalnost, podsjećam, proglasila u maju naredne 1992. godine. Prethodno, u borbi sa napadačima poginuo je vojnik JNA Stojadin Mirković. Činjenica jeste da je poginulo 11 hrvatskih napadača ali oni su opkolili kasarnu te držali vojno skladište i vojnike JNA u blokadi – podsjetio je Perica Bundalo rekavši da je Milan Tepić, svojom odlukom slijedio slobodarske ideje svojih Kozarčana koji su, u Drugom svjetskom ratu masovno zatvoreni i likvidirani u Jasenovcu, Jablancu, Mlaki, Sisku, Staroj Gradiški, Donjoj Gradini i drugim logorima smrti NDH-a.
– Često se postavlja pitanje, da li je Milan Tepić imao drugačiji izbor a to je predaja hrvatskim paravojnim grupama. Odgovor na to je slučaj pukovnika Rajka Kovačević, komandanta kasarne “Božidar Adžija” u Bjelovaru. Hrvatske snage su nekoliko dana ranije, po ulasku u ovu kasarnu, ubile komandanta Kovačevića i dvojicu njegovih pomoćnika, a potom strijeljale još šestoricu pripadnika ЈNA. Taj slučaj je takođe uticao na Tepićevu odluku o samouništenju, jer on zapravo nije imao drugog izbora – kazao je Bundalo.
Hrvatske vlasti, ni trideset godina kasnije, na traženje Tepićeve porodice i srpskih institucija, nisu isporučili njegovo posmrtne ostatke. Na drugoj strani, u Kozarskoj Dubici su prema hrvatskim gardistima koji su 1995. godine poginuli u Dubici, lokalne vlasti RS postupile drugačije.
– U agresiji na Republiku Srpsku iz Hrvatske, u Kozarskoj Dubici je poginulo devet gardista koji su 18. septembra 1995. godine ovdje ubili 45 srpskih vojnika i civila. Privremeno su bili pokopani na groblju u Kozarskoj Dubici ali već 1996. godine, na traženje porodica i vlasti iz Hrvatske, oni su bezuslovno ekshumirani i vraćeni. Pitam, ko je u ovom slučaju bio agresor a ko branitelj. Volio bih da nam Bisera Turković objasni i tu situaciju – kazao je Bundalo reagujući na buru u regionu zbog spomen ploče Milanu Tepiću u Banjaluci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu