Svijet

"Moje će kosti sigurno ustati" Muzeji Velike Britanije će morati vratiti lobanje nacionalnih heroja u Zimbabve

Londonski Prirodoslovni muzej i Univerzitet Kembridž saopštili su da su spremni sarađivati ​​sa Zimbabveom na vraćanju ljudskih ostataka uzetih u kolonijalnom dobu.

"Moje će kosti sigurno ustati" Muzeji Velike Britanije će morati vratiti lobanje nacionalnih heroja u Zimbabve
FOTO: ANDY RAIN/EPA

Nove izjave dolaze nakon što je izaslanstvo iz Zimbabvea održalo razgovore s dužnosnicima obiju institucija.

Zimbabveanci traže lobanje antikolonijalnih heroja s kraja 19. stoljeća, za koje vjeruju da bi mogle biti u Velikoj Britaniji, ali još uvijek nisu pronađene.

Vlasti u Zimbabveu već dugo sumnjaju da su posmrtni ostaci nekih od vođa ustanka protiv britanske vladavine 1890-ih – poznatih kao Prva Čimurenga – odneseni u Veliku Britaniju kao trofeji.

Najznačajnija među njima bila je žena koja je postala poznata kao Mbuya Nehanda.

Pogubljena je u sadašnjem glavnom gradu Harareu i cijenjena je kao nacionalna heroina.

Pretražujući svoju arhivu, Muzej prirodnih nauka zaista je otkrio 11 ostataka “za koje se čini da su porijeklom iz Zimbabvea”, ali ih njegovi zapisi ne povezuju s Nehandom.

To uključuje tri lobanje uzete 1893. godine, za koje se smatra da su iz drugog grada Zimbabvea, Bulaveja, kao i ostatke otkrivene u rudarskim oknima i arheološkim iskopavanjima te kasnije donirane.

Laboratorij Dakvort Univerziteta u Kembridžu nije bio toliko specifičan, jednostavno je rekao da ima “mali broj ljudskih ostataka iz Zimbabvea”, ali u izjavi poslanoj Bi-Bi- Siju je rekao da nije identifikovao ni jedan od njih kao pripadnik prve Čimurenga pobune.

Muzej prirodnih nauka, s 25.000 ljudskih ostataka, i Dakvort Labaratorija, s 18.000, imaju neke od najvećih takvih arhiva na svijetu.

Oni su došli iz različitih izvora, uključujući arheološka iskopavanja drevnih nalazišta, ali za mnoge je tačno porijeklo zamagljeno vremenom.

Tokom kolonijalnog doba dijelovi tijela ponekad su uklanjani s bojnih polja ili iskopani iz grobova bilo kao trofeji ili za istraživanja u sada diskreditovanom naučnom području.

U 19. stoljeću frenologija, koja je istraživala ideju da se ljudske karakteristike mogu odrediti oblikom lubanje, bila je vrlo popularna u Velikoj Britaniji i drugim dijelovima Europe.

Frenološka društva skupljala bi lobanje kako bi pomogla u razvoju teorije, koja se za neke proširila i na rasnu klasifikaciju.

Neki su istraživači pokušali pokazati da oblik lobanje ukazuje na to da su ljudi iz različitih dijelova svijeta inherentno inferiorni.

Neki od arhiva koji sada postoje u Velikoj Britaniji su amalgamacije onoga što su prikupila ugašena frenološka društva, kao i privatni kolekcionari.

Vlada Zimbabvea vjeruje da su lobanje heroja te zemlje nekako završile u arhivu britanskog muzeja.

Glavni među njima bili su duhovni vođe, uključujući Čarve Niakasikana, koja je postala poznata kao Mbuya (baka) Nehanda jer je bila medij poštovanog duha predaka Nehande.

Uhapšena je nakon što je optužena za ubistvo britanskog službenika.

Vjeruje se da je Nehanda potom obješena, a njeno tijelo obezglavljeno.

Šta se zatim dogodilo nije jasno, ali posljednjih su godina zimbabveanski službenici dali nekoliko javnih izjava rekavši da je završio u PMuzeju prirodnih nauka.

Sa smrtnim krikom “moje će kosti sigurno ustati”, Nehanda je od kasnih 1960-ih godina postala sve moćniji simbol za one koji se bore protiv vladavine bijele manjine u ono što je tada bilo poznato kao Rodezija.

Zimbabve je stekao nezavisnost 1980. godine, prenosi Kliks.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu