Neke od legendarnih rok rima sa naših prostora potekle su upravo iz njegovog pera, a sada je odlučio da ih umjesto između gitarskih rifova ušuška u listove knjige.
Njegova prva zbirka poezije “Ukrštene reči” (Laguna) predstavlja intiman uvid u pjesnikove misli i njegovu stranu sa kojima mnogi nisu upoznati. Cane piše čitavog života, i samo je u jednom trenutku shvatio da su se pjesme namnožile i da bi valjalo nešto uraditi s njima.
Tako 2019. počinje da skuplja svoje omiljene pjesme i sada pod imenom “Ukrštene reči” spreman je da ih predstavi javnosti.
– Sve pjesme su nastale pod uticajem vremena u kom živimo, sva ta osjećanja koje osjećamo svakog dana i sa kojima se družimo i sa kojima imamo korespodenciju. Pjesme govore i o našem odnosu prema Bogu, te pjesme su kao molitve, obraćanje nekome ko može da nas shvati i kao takve prihvati, pjesme su kao male kuće u kojima žive naše duše – kaže Cane za Blic.
Zbirka broji nešto oko 150 pjesama, i u njima se postavlja bezbroj pitanja. Cane čeka na odgovore od nekog kako kaže, merodavnijeg.
– Imamo mi neke odgovore, ali oni mogu da nas zabetoniraju, to su odgovori naše ograničenosti a postoje odgovori koje u prvom trenutku ne možemo da ukapiramo. Da bismo ih shvatili moramo da se izmjestimo iz sebe, da sebe nadvisimo, da primimo tu dobrotu, ljubav, razumijevanje. Sve te pjesme koje su napisane, to je dijalog sa drugim čovjekom, čitaocem… pričaš mu, te pjesme govore i imaju ritam i dah, sve što može da ih kvalifikuje kao zanimljivo štivo – ističe frontmen “Partibrejkersa”.
Ova knjiga pokazuje jednu drugačiju stranu rokenrol legende sa kojom pojedini nisu upoznati, ali Cane se nikada u životu nije bojao da bude emotivno ogoljena ličnost.
– To je moj mentalitet i istina, moramo da se borimo za svoja osjećanja dok nas drugi prave ludim. Ja poručujem čovjeku da se ne predaje, da zadrži svoj život, da misli svojom glavom i da ne da svoju dušu, da ne dozvoli da mu se srce ugasi.
Čitaocu ostavlja slobodu da tumači ton i poruku ove zbirke, koja je, poput života samog, ponekad vedra, ponekad tužna, ironična, pesimistična, nadahnjujuća…
– Život je apsurd, sve što se dešava. Smrt čeka svakog od nas, a smrt je samo transport do vječnog života. Živiš sa saznanjem svakog dana da može da ti bude posljednji dan i zato ga treba provesti lijepo i biti zahvalan. Ova knjiga traži zahvalnost za život koji nam je dat. A sad tako je, kako je – nekad smo veseli, nekad tužni, zato postoje rime koje ja volim, koje ne uništavaju suštinu ali uvijek imaju šaljivi ton prema ozbiljnosti života – zaključio je Zoran Kostić Cane za Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu