Hronika

"Moramo da živimo bez sina, brata, prijatelja" Potresna ispovijest oca nestalog Splićanina

Moram da nastavim da živim, što je moguće normalnije. Vratio sam se poslu, radim i zadovoljan sam kada uradim nešto dobro, rekao je Nenad Periš, otac Splićanina Mateja Periša za kojim se traga više od tri mjeseca.

"Moramo da živimo bez sina, brata, prijatelja" Potresna ispovijest oca nestalog Splićanina
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ, ZORAN ILIĆ / RINGIER/COMBO

Samo čekam istinu i živim za istinu, kakva god da je. Ništa me drugo ne zanima. Ne živim od želje da ga pronađem, živim od želje da saznam istinu. Najveći problem je čekanje, čekanje, jer ako čekate ili očekujete nešto što je nerealno onda ste u nevolji i to nije dobro. Istina, kakva god da je, je ono što mi može dati mira, rekao je Nenad Periš, otac nestalog 28-godišnjeg Mateja.

Čim je saznao da mu je sin nestao, kaže, ukrcao se u prvi avion za Beograd i otputovao tamo da “što prije pronađem sina i da pomognem srpskoj policiji”.

– Pitate me da li sam mislio da ćemo se Matej i ja vratiti zajedno u Split. Vjerujte mi, nisam znao koliko će sve to trajati – priča Nenad.

Pročitajte još

– Neki moji prijatelji iz Splita htjeli su da idu sa mnom u Beograd da me podrže. Međutim, tu mogućnost sam odbio jer nisam znao koliko ću ostati u Beogradu – dodao je.

Sto dana, s jedne strane, očekivanja i nade, a sa druge strijepnja i strah ostavili su traga u životu porodice Periš.

– Živimo zato što moramo da živimo za našeg Mateja. Ja sam lično dobar, iz trenutka u trenutak. Ljudi smo, čovjek plače, pa ja plačem. I moram da kažem da kada plačem, osjećam se nekako bliže svom Mateju. Kada se molim Bogu i ja sam mu nekako bliži, vjera mi mnogo pomaže da ostanem miran, sa nogama čvrsto na zemlji i da trezveno razmišljam – kaže utučeni otac.

Prema njegovim riječima, za ovih 100 dana ni jedan dan nije popio nijedno sredstvo za smirenje, jer je, kako kaže, to dužan Mateju.

– Dugujem mu to što moram da ostanem trijezan, ne bježim ni od kakve situacije i suočavam se sa svime. U protekla dva dana čuo sam se dva puta sa ljudima iz MUP Srbije koji rade na istrazi. Dajem im informacije koje saznajem u kontaktima sa ljudima, bilo ovdje u Hrvatskoj ili u Srbiji – rekao je Periš.

Nenad je našao snagu u vjeri i svjestan je da mora da prihvati svoj život.

– Nikada više neće biti isti život. Međutim, ono što mi je važno jeste činjenica da moram da prihvatim život onakvim kakav jeste i da moram da nastavim da živim racionalno, ne bježeći od činjenice da Mateja nema. Ono što mi je važno jeste da upoznajem sebe u ovim teškim vremenima, sve ovo je put koji je počeo u Beogradu i na tom putu moram da budem podrška svojoj porodici, svima onima kojima nedostaje Matej. Desilo se ono što se desilo, a ja moram da dam sve od sebe da ne pogriješim, jer moram da budem podrška svojoj porodici. Nijednom od njih nije lako bez Mateja, svako to doživljava na svoj način. Moj osmjeh više nikada neće biti isti, jer se rastanak, i mislim da je privremen, desio, ali moram da nastavim da živim – dodaje on.

Rekao je da svake noći leži u mislima sa Matejem i da se ujutru budi sa njima.

– Tako je najbolje, toliko sam mu blizak. Ipak, moram da nastavim da živim, što je moguće normalnije. Vratio sam se na posao, radim i srećan sam kada uradim nešto dobro – rekao je Periš, piše Blic.

Nenad Periš se po povratku u Split ponovo susreo sa Matejevim prijateljima sa kojima je njegov sin bio u Beogradu.

– Mnogo im je teško. Ovaj naš posljednji susret bio je pun emocija. Bilo je i suza. Ponovo smo zajedno prošli kroz taj “košmar” i oni, kao i ja, nemaju odgovor šta se desilo. Svi očekujemo da će se nešto desiti. Svi mi nešto očekujemo, a u isto vrijeme moramo da nastavimo da živimo. Moramo da živimo bez sina, brata, prijatelja, a vjerujte da nije lako – rekao je Nenad Periš.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu