Ovako, za “Novosti”, govori Goran Tomašević, fotoreporter agencije Rojters, koji je dobitnik ovogodišnje Pulicerove nagrade. Ovaj rođeni Beograđanin, koji trenutno živi u Istanbulu, nagrađen je za “živopisnu i zapanjujuću vizuelnu priču o važnosti, očaju i tuzi migranata dok su putovali u SAD iz Centralne i Južne Amerike”.
On je jedini Srbin koji je dobio ovo prestižno priznanje.
Dva puta se Goran Tomašević vraćao na tlo Latinske Amerike kako bi kroz objektiv prikazao tamnošnje društvo, gdje droga vodi glavnu riječ.
U junu prošle godine prvi put je otišao u Meksiko i Honduras, gdje je, sjeća se, ubijeđivao kriminalce da pristanu na fotografisanje, što nije bilo nimalo lako. Međutim, nije bio zadovoljan radom, pa se u avgustu vratio ponovo.
Nagrađenu fotografiju napravio sam ljetos u gradu San Pedro Sula u Hondurasu, poslije obračuna dvije rivalske bande koje ratuju zbog teritorije za prodaju kokaina- kaže Tomašević.
:: #UNS info:: #UNS info:: #UNS info
❗️📸Goran Tomašević-prvi srpski fotoreporter dobitnik Pulicera
🎉Čestitamo!
▶️[https://t.co/FzNZpFOtBD] pic.twitter.com/btLbGgZ8Qk
UNS (@UNSinfo) April 17, 2019
– Došao sam na uviđaj, policija je već bila prisutna. Počeo sam da fotografišem, i u jednom trenutku taj pijetao je prošao ispred objektiva i ispred ubijenog momka. Tamo su ubistva svakodnevna, i onaj ko tamo nije bio i ne zna koliko je opasno.
Obišao je mnoga ratišta, najteže na Kosovu
Nagledao se Tomašević jezivih scena, ne samo u Latinskoj Americi, već u Avganistanu, Siriji, Iraku… Svjedočio je istorijskim događajima – revoluciji u Egiptu i Libiji, izborima i referendumu o nezavisnosti Južnog Sudana, predsedničkim izborima u Kongu i Pakistanu, zemljotresu u Kašmiru, ali i Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine i Svetskom prvenstvu u fudbalu 2006. godine u Nemačkoj.
Ali ne krije da mu je najteže palo da fotografiše bombardovanje Srbije u Nato agresiji 1999. godine. Tada je kao jedini fotoreporter strane agencije u Srbiji bilježio patnju našeg naroda na Kosovu.
– Fotografisanje NATO bombardovanja na Kosovu je svakako jedan od najtežih zadataka koje sam ikada radio – sjeća se Goran.
– Uspomene su bolne, sve što sam slikao poslije toga bilo je nekako lakše, jer nije bilo u mojoj zemlji. Bio sam u Prištini i ne možete da zamislite čega sam se sve nagledao. Objetkivom sam bilježio svakakve nesreće u svijetu, i ako je zlo teško mjeriti, tragedija našeg naroda ipak mi je bila najteža – kaže ovaj fotoreporter.
U Beograd, grad u kojem je rođen i odrastao, Goran često dođe. Ovdje ima mnogo prijatelja i porodicu. Obiđe majku, sestru…
– Dolazim često u srpsku prestonicu, posjetim majku koja ima 83 godine, i još uvijek se odlično drži i dalje je šef – sa osmijehom kaže dobitnik “Pulicera”.
– Obiđem očev grob, a sa majkom boravim u vikendici mojih roditelja u okolini Obrenovca.
Stravične scene
Kriminalne grupe u Latinskoj Americi kontrolišu gotovo cijelo društvo, prepričava nam Tomašević. Osim što se svakodnevno ubijaju na ulici, gdje se krv vidi često koliko i voda, pogodili su ga prizori i trudnih djevojčica od 13 do 14 godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu