Nataša Ivanovski je jedina žena iz Srbije koja je razgovarala sa građanima prestonice, a sada je otkrila je kako je biti na prvoj liniji fronta.
U tekstu “U Kijevu situacija je mirna, ali ispod površine kipti” Nataša u razgovoru sa stanovnicima Kijeva u tekstu opisuje skeptičnost jednog dijela građana koji vjeruju da neće doći do sukoba, dok sa druge strane postoje oni koji kažu da su spremni za borbu.
Nataša kaže kad je saznala da putuje za Ukrajinu da joj je proradio novinarski adrenalin.
– Kad sam čula da idem u Ukrajinu proradio mi je novinarski adrenalin, da izvještavam iz dijela zemlje u koje su sve oči svijeta trenutno uprte. NIje bilo straha, više su se ljudi oko mene brinuli da li ću biti bezbjedna. Dobila sam dosta poruka podrške, pitanja kakva je zaista situacija na terenu. Na prvi pogled ne djeluje da je Ukrajina na korak od rata, ali kad malo popričate s ljudima, vidite vojnike, naoružanje na frontu i u mjestima blizu konfliktne zone, i znate šta se sve u bliskoj i daljoj prošlosti dešavalo, shvatite da ta mogućnost postoji.
S obzirom na to da se ovakve političke prilike smatraju visokorizičnim Nataša je morala da nosi zaštitnu opremu.
– Sve kolege i ljudi koji su bili s nama morali su da nose pancir i šljem, bez toga ne možete da uđete u ratnu zonu. Nisam očekivala da je pancir toliko težak, ustvari o tome uopšte nisam ni razmišljala. Kad su ga stavili na mene, nije mi bilo svejedno, pitala sam odmah koliko je težak jer sam vidjela da ne mogu baš da se krećem kao inače. Još kad vam stave na glavu šljem, kao da imate opterećenje pri hodanju. Naviknete se naravno poslije nekog vremena. Posljednjih 10 minuta sam imala blag napad panike.- rekla je.
– U kombiju je do mene sjedio ukrajinski vojnik, a nije baš da imate prostora u njemu i kad sjedite u “normalnim” stvarima, kamoli sa ratnom opremom. Nisam mogla da se pomjerim, na sebi sam imala previše stvari, ešarpu i šal preko jer je tamo zaista hladno. Odjednom sam osjetila pritisak kod grudi, prvo nisam znala da li mi se slošilo ili je panika. Brojala sam sekunde dok ne dođem do kontrolnog punkta. Izašla sam iz kombija, prišla vojniku i rekla mu da skine s mene pancir. Uslijedilo je olakšanje, udahnula sam duboko 10 puta da dođem sebi – ispričala nam je Nataša.
Najviše ju je začudilo što su u Kijevu svi jako mirni, dok svjetski mediji izvještavaju o mogućem ratu između Ukrajine i Rusije.
– Meni je bilo čudno što su ljudi mirni iako se toliko priča u medijima o mogućem ratu između Ukrajine i Rusije. A onda sam se sjetila 1999. godine i bombardovanja. Prve dvije-tri nedjelje ne znate šta i kako, a onda se “naviknete”, ne možete da se zatvorite i da ne izlazite nigdje, da ne viđate ljude, idete u prodavnicu…. Tako i u Ukrajini, samo što su oni duže u to situaciji, skoro osam punih godina. Žive svoje živote, nadaju se da neće da dođe do sukoba, ali opet znaju da je to moguće jer se dugo ratuje na istoku zemlje.
Poslije posjete Ukrajini jedna scena Nataši je ostala urezana u sjećanju.
– Ono što mi je ostalo upečatljivo jeste kada sam vidjela komandanta odreda na prvoj liniji fronta. Ima samo 23 godine. Kad pomislim da nešto može da mu se desi ako dođe do rata, rastuži me. Razgovarala sam s njim, život je pred tim mladim čovjekom… Mladi ljudi ginu, nedužni civili… Mislim da je svijet vidio dovoljno patnje, koja u raznim dijelovima svijeta traje i dalje… Nažalost, iako sam utopista i nadam se najboljem, svjesna sam kako svijet funkcioniše. Ali u meni će uvijek biti nada da dobro može da pobijedi zlo, zaključuje Nataša Ivanovski – ispričala je Ntaša, prenosi Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu