Nataša i Srđan su podjednako uključeni u vaspitavanje sina Lazara, a baš za njega ih vezuje i zajednička najveća trauma u životu, kako je jednom prilikom istakao sam Timarov.
– Sada me vraćate u traumu koja je veoma velika. To je najveća trauma u mom životu. Ja sve mogu da trpim osim onoga što se djeci dešava, drugo mi nije bitno. To se desilo 2012. godine. Kažu da je u tim situacijama potrebno roditelje smiriti, ali to nije lako. Ja se nisam smirivao pola godine poslije toga – počeo je glumac izlaganje u emisiji “RTS Ordinacije”.
– Moj sin je, kao i mnogi dječaci, volio da gura kamiončiće i autiće, od najmanjeg do najvećeg, da se saginje i da ih gura po kući ili bilo kojoj drugoj ravnoj površini napolju. Tog dana je kamiončić gurao po najravnijoj površini, po asfaltu, ali je zapeo za nešto i pao preko njega – nastavio je prisjećanje Srđan.
– Pao je tako da ni u snu nije ogrebao, možda malo nos, ali je pao na asfalt i o njega izvadio oba keca sa sve korijenom. Zvala me je žena i rekla: “Silazi odmah!”. Bio je 4. septembar. Svi roditelji i sva djeca su se okupili oko njega na igralištu, samo ja od njih nisam vidio šta se dešava. Te tri sekunde koliko sam trčao do tog mjesta neću zaboraviti nikad u životu – ispričao je Timarov, prenosi Blic.
– Ugledao sam ga u krvi do koljena, i Natašu sa ispruženom rukom koja se tresla i dva zuba u njoj. On je tada imao tri godine. Ja sam odmah krenuo, nisam ni znao gdje vozim. U tom slučaju smo nas dvoje, svjesno ili nesvjesno, nekako instinktivno sve radili kako treba. Odmah smo pozvali stomatologa, koji je naš prijatelj, da nas uputi gdje da idemo i šta da radimo. Tu kreće utješni dio jer su nam doktori rekli da je bolje što ih je izbio iz vilice nego da ih je nabio u nju – zaključio je glumac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu