Riječ je o porodici koja je riješila da dio svog nasljedstva pokloni onima kojima je, kako kažu, potrebnije nego njima.
Ljubinka, vaspitačica u penziji iz Požarevca, naslijedila je kuću sa okućnicom i još nešto zemlje u Poljani, od svoje tetke Aleksije Stević, koja nije imala djece. Iako je kuća dosta stara Aleksija je do prije dvije godine živjela u njoj. Prvobitna ideja, kako je rekla Ljubinka za E-Braničevo, da prodaju kuću koja vrijedi između tri i pet hiljada evra, i taj novac uplate za liječenje bolesne djece. Međutim, prošlo je izvjesno vrjeme, a kako ozbiljnih kupaca nije bilo došli su na drugu ideju. U dogovoru sa svojom porodicom, kćerkom Natašom, zetom Vladanom i unukom Ninom, Ljubinka je odlučila da dio nasljedstva pokloni. Da odluči kome je najpotrebniji krov nad glavom, pomogao je mještanin Vladan Paunović.
Naime, on je predložio Bojana Markovića opisujući ga kao dobrog momka koja ima porodicu, a nema gdje da živi.
U cijelu priču uključio se potom i Perica Novaković, poznatiji u Poljani kao Pera poštar, koji povremeno radi sa Bojanom neke dodatne poslove po selu i za njega ima samo riječi hvale, a koji je i spojio Ljubinku i njega.
Bojana život nije mazio, iako ima roditelje rano je ostao bukvalno na ulici, bez stalnog posla i stambenog pitanja.
– Upoznala sam se sa Bojanom i njegovom suprugom i otišli smo da pogledaju kuću. Oni su rekli da im odgovara i pitali koliko košta. Samo sam im odgovorila: „Ne košta ništa, to ćemo da vam poklonimo“ – ispričala je Nataša, Ljubinkina lćerka.
Ugoro o poklonu je potpisan, a Bojan će pored kuće, dobiti na poklon i 30 ari zemlje pod šumom. Kako je rekla Ljubinka, kada su čuli za njegovu životnu priču, nijednog trenutka se nisu premišljali oko svoje odluke.
Bojan je neizmjerno zahvalan svojim dobročiniteljima i sada samo razmišlja o tome kako što prije da sredi kuću i usele se do zime.
– Nisam očekivao sve ovo što se desilo, presrećni smo. Imamo sina od godinu dana, zove se Nikola, a sada možemo da planiramo i proširenje porodice. Za mlade ljude mnogo je značajno da imaju riješeno stambeno pitanje. Srećan sam što imam podršku ljudi iz sela, oduvijek sam volio selo. Stanovao sam i u Beogradu i Smederevu, ali ovdje mi je najljepše, poznajem ljude, tu sam odrastao, školu završio, tu vuče srce -iskren je Bojan, koji je u razgovoru za regionalni internet portal E Braničevo, naveo kako će u znak zahvalnosti i poštovanja da nastavi da proslavlja Aleksijinu slavu, Mitrovdan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu