Novinari kako kažu dugo su stajali pred vratima Rakića, dolazili i vraćali se. Sve do prvog pritiska zvona. Vrata je otvorila Dušica, majka malene Milice, kojoj su dijete otrgli iz zagrljaja na današnji dan, prije 23 godine.
Toga dana “Milosrdni anđeo”, kako je NATO nazvao svoju agresiju na SRJ, ubio je našeg anđela. Trogodišnju djevojčicu sa osmijehom, pred čijom fotografijom suze same krenu.
– Mi smo, odavno, odlučili da našu tragediju živimo sami – kazala je Dušica.
Iza Dušice tokom razgovora stajala je njena i Žarkova kćerka Anđela. Dušica, sijenka od žene, a snaga diva. Anđela, smjerna djevojka, poput majke, drži se da bi se pripremila na ovaj susret koji boli. Tata Žarko je sa prijateljima od ranog jutra u sječi drva. Miličin brat Aleksa, otputovao, dan ranije, na Zlatar da bude pri ruci drugu kome je preminuo otac.
– Nismo, nikad, razmišljali da napustimo ovaj stan, ovu adresu. Ovdje smo bili zajedno. Ovdje ostajemo zajedno – prekinula je ćutanje Dušica Rakić.
U kući Rakića nema mjesta gdje nema Milice. Porodica živi s gnjevom što su im je ubili kad se toliko radovala da živi.
– Teški su nam ovi dani. To se riječima ne može opisati. Patnju potiskujemo i Žarko i ja. Aleksa i Anđela imaju pravo na svoju mladost, mada su oni svjesni naše patnje – zvonio je šapat Dušice Rakić.
Dušica Rakić, kao sijenka. A, kao div. Na njenu tugu nakalemile se bolesti. Od stresa. Od bola. Od neprebola i nepravde. Od usuda, da ni ona sama, više suza nema. Ima ih. Samo se ne vide, slivaju se u dušu. Kada bi mogla da se isplače, možda je duša ne bi toliko boljela i tijelo savijala.
– Ne mogu da plačem. Jednostavno, suze nekud idu. Plakali smo, Aleksa dugo nije prestajao. Mnogo je volio Milicu, on se njoj najviše radovao. I, ne sanjam je, a voljela bih. Žarko je sanja. Kad ga, ponekad, vidim ujutro gotovo samljevenog, ja i ne pitam. Znam da je sanjao Milicu – kaže Dušica dok prelistava albume sa fotografijama iz Miličinog djetinjstva, od pelena, do posljednjeg, trećeg rođendana.
Tu je i fotografija tragova koje su geleri ostavili na zidu. Sahrana. Dušica od bola pada. Baka polaže lutku na kovčeg…
– Uzmite i ove fotografije… ako mislite da su važne.
Fotografije pruža Anđela, lijek i utjeha Rakića, student više Poslovne škole.
– Mama i tata su nas čuvali od ovih fotografija – kaže Anđela. – Dugo, ja i možda nisam bila svjesna kolika je njihova patnja. Mamina, posebno. Sada sam svjesna tog bola i duboko ga osjećam.
“Kome je smetao spomenik?”
Danas bi Milica imala 26 godina, tri mjeseca i osam dana, pišu Novosti. Rakići su uz sve patnje zbog ubistva djeteta teško primali i vijesti o skrnavljenju spomenika na Tašmajdanu, čiji je dio bronzana skulptura urađena po liku njihove Milice.
– Kome je smetalo to obilježje. To obilježje koje je vaša kuća podigla s pijetetom za svu djecu žrtve NATO je i poruka i opomena da se nikome, nijednoj majci, nijednom roditelju ne dogodi nesreća koja je pogodila Žarka i mene – nepomirljiva je Dušica Rakić.
Zahvaljujem svima koji naše dijete ne prepuštaju zaboravu. Koji vraćaju zaboravljene uspomene na sve žrtve, kao što su i herojske žrtve Košara. Mi, Rakići, znamo ko je nama najviše pomogao, i mi to pamtimo – govori Dušica Rakić..
Porodica Milice Rakić, njihova rodbina i prijatelji danas je oko 11 časova posjetila grob ubijene djevojčice. Tada je služen i godišnji pomen.
Dobrica Erić, poznati pjesnik, napisao je pjesmu “Čiko, ja tebe gledam s neba”, u znak sjećanja na Milicu Rakić i svu djecu stradalu u NATO bombardovanju.
Čiko, ja tebe gledam s neba
I vidim te kao na slici
Čiko, ja sam onaj cvet-beba
Koji si ubrao u Batajnici.
Ja sam bila ona mala
Milica, što je zadremala
U maminom zagrljaju
A probudila se u raju.
Sad nisam ona bulka rumena
Već beli anđelak one bulke
Što gleda svoje najdraže s neba
I vidi tebe… i tvoje ruke.
Moj tata se sada brije
A moja mama pegla pelene
Ja ih vidim i žao mi je
Što ne vide i oni mene.
Eno i moje roze noše
I lutke što se smešila na me
Kad su tvoje zle tice došle
I otele me od moje mame.
Tada sam se ovde popela
S nekom dečicom nepoznatom
Ali bih mnogo više volela
Da sam dole, s mamom i tatom.
Da ti kažem još samo ovo
Pa idi i zaboravi me
Mama će da me rodi ponovo
I daće mi još lepše ime!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu