Pokušajte kod nas pronaći hidrocentralu „Mrsovo“, nove blokove u termoelektranama “Ugljevik 3“ i „Gacko 2“. Teško da ćete naći i temeljce jer su i oni zarasli u travu. Zli jezici kažu da je razlog to što je „pukla tikva“ između ruskog bogataša Rašida Serdarova i političkog rukovodstva RS. Biće da ipak nije pukla do kraja jer Serdarov u Banjaluci ima i firmu za trgovinu strujom, pa se postavlja pitanje šta je u ovom poslovnim aranžmanima suština, a šta samo fasada.
Rusko srpski hram u Banjaluci je ipak druga priča, jer se tamo stiglo čak do temelja. A prošlog septembra sve je izgledalo tako lijepo – Sergej Lavrov gost, Sarajevo zapjenilo od bijesa, sunčan dan, narod na ulicama, idu izbori, popovi se zahvaljuju „uglednim“ biznismenima – kumovima koji su pomogli gradnju. „Sada idemo i gradimo u dinamici kako to budu dozvoljavali građevinski rokovi da se ovo izgradi“, riječi su tadašnjeg predsjednika RS Milorada Dodika. Građevinskih mašina ni radnika tamo više nema. Očigledno je problem u rokovima.
Istina, mnogo je više temeljaca na kojima su nikle građevine u Srpskoj nego onih koji su bili prva i posljednja lopata betona. Ali, kako je političarima drago da se slikaju kod svakod od njih, novinarima je još manje mrsko da prelistaju arhivu i nalegnu baš na onaj slučaj koji nije završen. A tamo ministri, premijer, predsjednik. Naravoučenije za ubuduće – građevina je opasna rabota, pa makar nosili žuti šljem.
U zemlji u kojoj se izbori dobijaju na 300 metara asfaltiranog puta, kamen temeljac za bolnicu ili sportstku dvoranu predstavlja premiju na kojoj se može pobjeđivati bar tri puta, kao u slučaju nesuđene hidrocentrale Vranduk u Zenici.
Zašto sve završiti odjednom, kada se narod na isti fazon može uzeti još nekoliko puta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu