Poznato je da pored žena i muškarci, nisu uspjeli da odole čarima estetske hirurgije. Ipak, popularni voditelj još uvijek smatra da mu nije vrijeme da se podvrgne ovakvom vidu uljepšavanja.
– Nisam još koristio botoks, mislim da mi je rano. Kosu sam naslijedio od prababe, a mladoliko izgledam zato što sam „lud“. Negdje sam stao u mentalnom doživljavanju sebe na nekih trideset godina i to je to. Ne mogu dalje da prebacim – rekao je Ognjen Amidžić, koji i dalje stoji iza toga, da su tretmani botokosom, isključivo namijenjeni ženama.
Popularni voditelj ističe, kako mnogi ljudi vjeruju, da ono što vide ili čuju na televiziji je realnost, zbog čega su mnogi mislili da „Jutarnji program“, koji je svojevremeno vodio na ružičastoj televiziji je zapravo sniman u njegovoj sobi.
– Kada sam vodio „Jutarnji program“ iz kreveta, ljudi su mi uporno pisali i pitali me, da li ja živim tamo. Mislili su da su kamere postavljene u mojoj sobi. Često povjeruju u sve što vide na televiziji – dodao je Ognjen i otkriva kako je od novinarskog posla, došao do toga se bavi muzikom.
– To je jedna nenormalna priča. Ja sam već u školi imao bend, gdje smo učili kao da sviramo gitare. Madžgalj i ja smo radili zajedno regionalni projekat i onda smo se našli poslije jedne njegove predstave, pričali o svojim mukama i došli na ideju da napravimo bend.Grupa „Flamingosi“ na samom startu osvojila je srca publike, a Ognjen otkriva da je sve zapravo nastalo iz šale.
– Marinko je bio vrhunski gitarista i odličan pjevač. Dogovorili smo se u startu da to bude neki kič. Osmislili smo da nam stajling bude u stilu Flamingosa, da nosimo ta neka šarena odjela kao nekadašnji neki šminkeri i da izvodimo tu neku retro – evergrin morsku muziku. Cilj nam je bio da nastupamo pred trideset ljudi u kafani, koji kapiraju šalu i dolaze u klub da se tome se smiju – priča Ognjen i otkriva, kako je nastala prva pjesma, koja je ujedno postala i regionalni hit.
– Došli smo kod Kopca, Kona i Graje u studio. Tražili smo od njih da nam napišu tekst za pjesmu, koja bi zvučala kao sastav u petom razredu osnovne škole sa svim opisnim pridjevima. Tako je nastala pjesma „Vodi me“, a kasnije i spot, koji smo snimali na krovu garaže na Obilićevom vijencu. Madžgalj je na pola snimanja morao da ode, jer je imao predstavu, a meni je tog dana bila slava. Nakon dvije nedjelje, sve je krenulo da se odvija „ludački“. Zvao me je jedan menadžer i pitao da li bismo željeli da nastupimo u klubu u Kotoru, jer je naša pjesma nevjerovatan hit. Pitao sam ga, kako sa jednom pjesmom da imamo nastup, a on mi je odgovorio, da možemo da je izvedemo nekoliko puta. Tada se sve otrglo kontroli. Snimili smo pjesmu „Obala“, „Zdravko Čolić“, a potom dolazi čuvena „Beovizija i pjesma „Ludi ljetnji ples“, gdje je nama jedini cilj bio, da iz „Green rooma“ mašemo našim mamama – priča Ognjen u dahu i otkriva, da mu je jako žao što te godine nisu pobjedili, jer smatra da bi sigurno doveli Evroviziju u Srbiju.
– Mislim da te godine nije bila neka konkurencija na Evroviziji i da bismo sigurno pobjedili. Muzika me nekako pokreće na potpuno drugačiji način. Razlika između voditeljskog posla i pjevanja je ta, što kao muzičar imaš tu mogućnost da izađeš i da pjevaš pred 50 hiljada ljudi na nekom stadionu, dok sa televizijom to ne možeš – kazao je.
Marinko Madžgalj, preminuo je 2016. godine nakon duge i teške borbe sa opakom bolesti. Ognjen ističe da mu najbolji prijatelj jako nedostaje, ali da i dalje nema doživljaj o tome da nije prisutan u njegovom životu.
– Potpuno je taj neki čudan doživljaj svega toga. Imam svijest da njega više nema, ali nemam doživljaj – zaključio je Ognjen Amidžić – gostujući na K1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu