I dok su mnoga djeca dočekala ovaj praznik u toplom domu, trinaestogodišnja Milica Vučković provela ga je u trošnoj kući brinući o bolesnom ocu i iznemogloj majci.
Njihova kuća u selu Bumabrevo brdo kod Knića udaljena je četiri kilometra od glavnog puta, a do praga porodice Vučković kad padnu prve kiše ne može se ni traktorom.
– Prokišnjava na nekoliko mjesta, ali krpimo i stavljamo šerpe svuda po kući. Kad je ljeto, onda je sve drugačije, ali kad dođu hladni dani sa kišom i snijegom, mnogo nas je strah da se kuća ne uruši. Ali sve to podnosimo nekako, jer tata je bolestan i onda je njegovo zdravlje najpreče, nemam vremena ni da pomislim na nemaštinu – kaže ova djevojčica za RINU.
Na njenim nejakim plećima je mnogo briga, ali ipak odličan je đak i vrlo uspješno pohađa i muzičku školu.
– Ona sve sama uči, nema od nas dvoje niko ništa da joj pomogne. Bistra je, pametna i dobra djevojčica i to je naš najveći poklon i nagrada – rekla je majka Stanica sa suzama u očima.
Otac Novica teško je bolestan i imao je nekoliko operacija. Nakon toga više nije potpuno sposoban za rad, ali ipak se bori koliko može. Njegovu napaćenu dušu pored starog šporeta na drva, grije i Miličina muzika dok svira violinu, a u ovoj kući svega nedostaje, osim ljubavi i topline.
– Zadnjih nekoliko mjeseci živimo samo sa 3.000. Mnogo je teško, ali borimo se kako moramo. Samo da smo svi zdravi, pa će svega biti – kaže Stanica.
Iako živi u teškim uslovima, Milica se nijednom nije požalila, a sva ta nemaština i briga koja je njenim vršnjacima potpuno nepoznata, za nju je svakodnevica. Ipak, ova djevojčica ne odustaje, vrijedno i marljivo uči, jer zna da će se njena upornost i želja da roditeljima pruži bolje uslove za život jednog dana i ostvariti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu