Četvoro radnika Fabrike glinice „Birač“ u Zvorniku sa obilježevanjem 40 godina rada ove fabrike obilježilo je isto toliko godina rada u ovoj fabrici, te steklo uslove za penziju.
Đoja Jović je u „Birču“ počeo da radi u martu 1978. godine, nekoliko mjeseci prije zvaničnog početka rada fabrike. Dva događaja, kaže, posebno su mu se urezala u pamćenje.
U februaru 1984. godine, kada je u Sarajevu bila Zimska olimpijada, i ovdje kod nas u Zvorniku napadao je snijeg dubog više od dva metra. Na pogonu vanredno stanje, a proizvodnja nije smjela stati. Tri dana i tri noći nisam išao kući. Bio sam zadužen da održimo fabriku u radu po svaku cijenu. I u tome smo uspjeli, uz veliki rad i požrtvovanje – prića Jović i dodaje da je drugi događaj za njega još važniji.
– Drugi momenat u mom radu, koji se takođe ne zaboravlja, bio je kada smo, na moj prijedlog, uspjeli riješiti rad „francuske“ dorobilice. Kasnije, kada smo izdrobili stotinu hiljada tona krupne rude, na pogon je došao tadašnji direktor proizvodnje Avdo Šećerbegović, koji mi je čestitao i stimulativno nagradio. Pitao me da li imam stan i koliko imam djece. Tada sam imao jedno djete, dok je drugo bilo na putu da se rodi, naravno da stan nisam imao. Rekao mi je da ne brinem i da ću do petka, te iste sedmice dobiti stan. I tako je bilo, ja sam se poslije nekoliko dana uselio se u zgradu u zvorničkom naselju Meterize – kaže Jović.
Savo Ivanović je, takođe, svoju životnu saputnicu Maricu upoznao u fabrici i sa njom je u braku od 1979. godine. U protekle četiri decenije radio je u nekoliko službi, ali je na svakom radnom mjestu, na prvom mjestu, bio čovjek, kolega s posla, radnik fabrike.
– U svakom poslu važni su ljudi. Snaga kolektiva je u našim radnicima, njihovom zalaganju i odnosu prema poslu – kaže Ivanović i dodaje da nikada nije išao na bolovanje.
– Srećan sam što pripadam generaciji radnika koji su pune četiri decenije radile u jednoj fabrici. Vrijeme je baš brzo prošlo, kao da sam na jedna vrata ušao, a na druga izašao. I to bez dana bolovanja – ističe Ivanović.
Dragica Latas je radila prvo u laboratoriji, kasnije u Sektoru za ekonomiku i finansije, a u fabrici je upoznala svog muža Bogdana sa kojim je u braku 38 godina.
– Sa Biroa su me poslali da se javim u FG „Birač“ na posao. Počela sam da radim 8. maja 1978. godine. Raspoređena sam u laboratoriju na obuku za laboranta koja je trajala šest mjeseci do početka puštanja u rad fabrike. Posebno pamtim vrijeme kada su radnici fabrike išli na razna takmičenja poput Energofisa, Aluminijade i druge manifestacija čiji je cilj bio druženje – prisjeća se Dragica lijepih trenutaka.
Navodi da je sa kulturno – umetničkim društvom iz Zvornika nastupala na svečanosti upriličenoj povodom početka rada fabrike, 6. oktobra 1978. godine.
Bila na polaganju kamena temeljca
Snežana Gligorić, konstruktor – projektant u Tehničkom birou kaže da je kao učenica srednje elektrotehničke škole bila na polaganju kamena temeljca za izgradnju ove fabrike.
– Ni slutila nisam da ću ovdje da provedem radni vijek. Najprije sam radila na izgradnji fabrike kao glavni izvođač radova, a kada je „Birač“ počeo s proizvodnjom, postala sam radnik fabrike – priča Snežana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu