To u intervjuu za Srpskainfo kaže dr Nenad Stevandić, šef Tima za praćenje mjera i preporuka Republičkog štaba za vanredne situacije Republike Srpske, komentarišući poštovanje propisanih mjera i disciplinu građana.
-Mjere i preporuke se poštuju, ali je primjetan zamor discipline u zadnjih nekoliko dana. Zamora jedino nema u zdravstvenim ustanovama i civilnoj zaštiti jer one i dalje funkcionišu skoro vojnički. Kao primjer neodgovornosti navešću neke lokalne zajednice u kojima su blagonakloni prema nekom ko je stigao iz inostranstva, pa on napravi klaster. Posljednji takav primjer je iz Osmaka gdje se, na sreću, nije desila lokalna transmisija i gdje je Institut brzo testirao sve kontakte. U Kozarskoj Dubici je policija noću ganjala neke koji se nisu javili u karantin, već su malo šetali po selu i gradu. Međutim treba znati da ima milion načina da virus uđe u čovjeka i da negdje mora biti pozitivnih i oboljelih. Bitka je da ih ima što manje i što kasnije i da se lokalizuju, testiraju i izoluju svi kontakti kaže Stevandić.
Naglašava da smo u RS imali više od 8.300 testiranja, što je, kako kaže, odlično u odnosu na broj stanovnika i resurse.
-Na primjer, Hrvatska na 4,3 miliona stanovnika ima 1.882 oboljela i 26.000 testiranih, a Švedska na deset miliona stanovnika ima 74.000 testiranja i 14.700 oboljelih. Srpska na nešto preko milion ljudi ima 560 oboljelih i 8.300 testiranih. A ima i preko 260 oporavljenih, što je među najboljim rezultatima i govori o silaznoj fazi pandemije. Što duže i bolje održimo disciplinu, prije će i nestati. Sa stručnog stanovišta, ni jedan respiratorni virus, a ovaj COVID-19 je sedmi respiratorni virus u istoriji čovječanstva, nije preživio ljeto, ili ljeti imao bilo kakve pandemijske razmjere – kaže Stevandić.
Da li zdravstvene ustanove u Srpskoj raspolažu sa lijekom hlorokin koji se koristi za liječenje oboljelih od virusa korona?
Hlorokin u UKC RS smo dobili od Instituta za javno zdravstvo još na početku pandemije 23. marta 2020. godine, gotovo sa prvim hospitalizovanim pacijentima (kojih je tada bilo jako malo), a terapijski protokol je odmah usaglašen i identičan je sa Infektivnom klinikom KC Srbije u Beogradu i Klinikom „Fran Mihaljević“ u Zagrebu. Većina bolnica u Srpskoj ga ima, a dostupan je i u dosta apoteka.
Većina zaražnih u RS je iz Banjaluke. Da li postoji neki poseban razlog zbog čega je to tako?
Analiziramo još taj veliki broj zaraženih u Banjaluci, 304, plus 40 u Laktašima, koji sa Banjalukom čine više od 60 odsto zaraženih u Republici Srpskoj. Ima dosta do mentaliteta i srdačnosti u kontaktima, a i svi putevi i sa istoka i sa zapada vode u Banjaluku. Dok ne dobijemo prave analize za koje treba vremena, treba da se pojačaju mjere distance i dezinfekcije, jer je poznato da što je više dezinfekcije i distance, manje je oboljelih.
Kao novo žarište javlja se Hercegovina? Kako to može da utiče na ostatak Srpske?
Istočna Hercegovina nije mogla da ostane bez zaraženih jer je Zapadna Hercegovina bila među prvim i najkontaminiranijim u FBiH. Čitluk već ima preko 90, Široki Brijeg preko 50, a Mostar više od 60. Logična je posljedica tih 16 u Trebinju, četiri u Gacku ili 13 u Nevesinju, koje je 20 minuta od Mostara gdje i radi veliki broj Nevesinjaca. Ali, epidemiološki se naša Hercegovina ponaša dobro i gotovo svi kontakti su poznati i izolovani.
Da li bolje rezultata protiv korone daju mjere zabrane ili mjere poput dezinfekcije javnih površna?
Rekoh već, što je dezinfekcija i distanca i izolacija dakle poštovanje propisanih mjera veće, to je manja transmisija i manji broj zaraženih. Ali i to mora da se radi konstantno, bez obzira na umor ili, da tako kažem, balkanski marketing. Rusi su nam tu dali sjajne smjernice i veliko im hvala. Oni unutrašnje prostore dezinfikuju alkoholnim rastvorom, neposredno do ulaza u objekte rastvorom hidrogena, a komunikacije i saobraćajnice hlornim preparatima. Mislim da domaće proizvođače ovih supstanci koje se koriste za medicinske svrhe treba osloboditi akcize, jer su efekti dvojako pozitivni i po zdravlje i po privredu.
Ovih dana imamo i pozitivne slučajeve u domovima za stare osobe u RS. Da li su stanari tih domova ugroženi, budući da spadaju u rizičnu grupu građana?
U Srpskoj postoji dosta domova za stare i nemoćne osobe. Postoje dva slučaja sa dva do tri pozitivna u Domu penzionera u Banjaluci i jednom privatnom domu, ali nije došlo do transmisije u tim ustanovama, brzo je rađena dezinfekcija i izolacija, a i prvi testirani kontakti su negativni. Ni blizu razmjere da se na primjer 105 zaraženih osoba evakuiše iz doma za stare u Splitu, ili slično u Nišu. Ostajemo oprezni jer iako je do sada bilo relativno dobro, ne znači da će tako i ostati. Moramo ostati fokusirani. Mnogo nas je u tzv. „stalnom zasijedanju“.
Među oboljelima u Srpskoj je i nekoliko zdravstvenih radnika. Ipak, slušamo da virus korona nije ušao u naš zdravstveni sistem. Kako to objašnjavate?
Ima u Srpskoj oboljelih zdravstvenih radnika i doktora, i sestara, i spremačica, i administrativnih radnika, ali i procentualno i faktički manje nego u okruženju ili većem dijelu Evrope. Većina ih se zarazila van zdravstvene ustanove. Virus, međutim, nije ušao u sistem i zahvatio pacijente i osoblje. Mi smo vrlo brzom reakcijom, dezinfekcijom, izolacijom kontakata i testiranjem sistem održali čistim i funkcionalnim.
U Doboju je virus imao šef pedijatrija, ali su sve ostale kolege i pacijenti negativni, sve do Banjaluke gdje je taj broj veći. Konkretno osam ljekara, pet sestara i tri nemedicinska radnika na oko 2.800 zaposlenih. Naš rad nije bez posljedica. U Banjaluci gdje liječimo najviše oboljelih i najteže slučajeve, obukli smo epidemijska odijela i lično ih obilazili ja, direktor Đajić i ministar Šeranić, što je sjajno uticalo i na pacijente, i na osoblje. Nema sličnog primjera u evropi. Mnogi od obilaženih pacijenata su već kući ili na lakšim odjelima i karantinima. Nekoliko ih je na žalost preminulo, a za mnoge se borimo danonoćno. Jako sam ponosan na to, pogotovo na kolege koji svakodnevno rade sa KOVID 19 pacijentima. Mnogi to ne razumiju, ne poštuju, ili brzo zaborave, ali nije to nimalo lako. Ja i supruga smo ljekari UKC Republike Srpske. Ja i mnoge kolege svoju djecu kad dođemo kući ljubimo u leđa ili potiljak, a neki čak i ne idu kući već su uzeli stan na dan, da bi bolje zaštitili porodice. Zato sam ljut kad se ljudi opuštaju i ne poštuju mjere.
Može li se govori o smirivanju pandemije generalno u RS? Kada možemo očekivati popuštanje mjera zabrane?
Epidemija se evidentno smiruje u većini Evrope i svijeta i još da značajnije počne padati broj novozaraženih u SAD, Turskoj, Britaniji i ješ par zemalja, pa bi maj bi mogao da isprati koronu. Kod nas od naredne nedjelje očekujem velik pad novih slučajeva i još jednom pozivam građane da to ne pokvare nedisciplinom i neodgovornošću. Sjajno smo prošli kritične petu i šestu nedjelju i nagrada za nastavak discipline brzo stiže.
Neke mjere u FBiH su kompromitovale naše
Da li postupci vlasti u Federaciji na bilo koji način ugrožavaju uspjeh mjera u Srpskoj?
Virus ne raspoznaje ni nacije, ni granice, ali se ipak jasno vidi koje su teritorije ozbiljne, a koje nisu. Kako je Srpska zapadnije od FBiH, bila je prva zahvaćena i prva je uvela restriktivne mjere, a FBiH je jako kasnila i kvantitetom, a posebno kvalitetom mjera. Dok su naše inspekcije na granicama u Srpskoj pisale karantin, njihove su pisale kućnu izolaciju, ili čak propuštale građane Republike Srpske bez mera i papira.
Neke mjere iz FBiH su kompromitovale naše mjere i produžile epidemijski prozor koji će u FBiH svakako biti i veći i duži, a posljedice ćemo zajedno trpiti. Karantini u FBiH su mnogo neuslovniji i negdje samo sa jednim obrokom, a u Srpskoj po evropskim standardima i tri obroka. Neki naši opozicionari su kritikovali što se u karantinima ne zatežu plahte i ćebad na krevetima. Očito nisu vidjeli kako je u FBiH. Srpska nije ništa učinila protiv BiH ili FBiH, a obrnuto je bilo mnogo toga i ne vrijedi nabrajati i ponavljati. Objektivno, kao da smo dvije države, ali ta krivica je sa federalne strane međuentitetske linije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu