U trenutku nestanka bio je obučen u sivu zimsku jaknu, crni donji dio trenirke i tamnoplave patike sa zelenim pertlama.
Visok je 170 centimetara. Jače je građe, kosa mu je crna i gusta, a oči smeđe.
Index je razgovarao s njegovom suprugom Ivanom Marić koja nam je odmah na početku razgovora rekla da ne vjeruje da bi si on išta učinio. Dodaje i kako se nikad nije dogodilo da nestane.
“Drugi dan sam zvala policiju da vidim da nije priveden”
– Nikad nas nije ostavio, on je taksirao i pazio je do te mjere da se kad ima malo baterije na telefonu javi porukom: “Ne brini, imam 20 odsto baterije, vjerovatno će se ugasiti, sve je ok.” Nikad nije nestajao. Ovo mi je nepojmljivo. Nestao je 3. januara uveče. Kad sam vidjela da se nije vratio tu noć kući, odmah sam sutradan zvala policiju da vidim da se nešto nije dogodilo. Zvala sam i sve bolnice. Nigdje ga nije bilo – ispričala nam je Ivana Marić.
Navodi kako su joj tad u policiji rekli da ako se ne pojavi drugi dan dođe da prijavi njegov nestanak, što je ona i učinila.
“Dolazili su nam na vrata neki ljudi i rekli da im je dužan”
– On sam sebi svjesno ne bi nikad ništa napravio, no bio je pod velikim stresom zbog posla i finansija. Bavio se taksiranjem, a kako smo podstanari i imamo četvoro djece, naši mjesečni izdaci su zaista veliki, ali on ničime nije htio da me opterećuje. Krenula bih pričati s njim i samo bi rekao: “Ne brini, sve ću ja riješiti”. Ko zna što je još bilo, možda ima nešto što ja ne znam – rekla je.
Rekla je da su im na vrata dolazili neki ljudi i govorili da im je dužan.
– To nije svota novaca za koju bi mu neko nešto napravio. Policija ništa ne zna, zadnje što je bilo je da me juče zvao vlasnik fast fuda na Savskom mostu. Rekao je da mu je supruga radila u petak noćnu smjenu. Žena je rekla da je psihički bio loše, da je bio dezorijentisan i da ga je bilo strašno gledati. Policiji sam to odmah rekla, a oni su se čudili. Rekli su mi da dođem do stanice da popričamo i da će to zapisati – rekla je Ivana Marić.
“Viđen je na samo 10 minuta od naše kuće”
– Bojim se da mu nije došlo do nekog preopterećenja. Žena iz fast fuda je rekla da baš nije bio dobro, a ljudi nemaju razloga da lažu. Mene je ubilo to kad me nazvao čovjek sa Savskog mosta, a mi smo tu u Blatu, samo 10 minuta od odatle. Ne mogu da vjerujem da je tu negdje – kaže.
Kaže kako je u posljednje vrijeme bio pod stresom, ali da je htio da je zaštiti od svega. Od njegovih prijatelja je saznala da se inače najviše kretao po Dubravi i Kvatriću.
“Policija mi nije javila da je našla njegov mobilni telefon”
– Kad bih ga zvala, on bi znao biti u Dubravi. Znao je otići i u jedan kafić u Draškovićevoj. Ja sam kod kuće s djecom, a on kad izađe, on radi, ne znam kuda se sve tačno kreće. Policiji sam dala i kontakte njegovih prijatelja. Niko od njih ništa ne zna, a možda on i ne želi da ga se nađe, ali ja imam obavezu prema djeci i svemu da se nađe. Djeci je grozno, pogotovo jer je sutra škola i kad krenu ispitivanja. Ma strašno nam je – kaže Ivana.
Posljednje što joj je, navodi, rekao je da će ga pokupiti prijatelj i da idu prema Areni da nešto obave.
– Tog 3. januara smo se čuli oko 19 sati i rekao je da je krenuo prema Arena centru. Tamo je kasnije nađen i njegov mobilni telefon i to sat vremena nakon što sam prijavila nestanak. I to sam slučajno saznala. Tu noć nisam mogla da spavam i naišla sam na njegovu sliku na nestalima i vidjela da je 13 osoba pronađeno i da je među njima i njegovo ime. Odmah sam zvala policiju, da bi mi policajac rekao: ‘Koleginica je upalila njegov telefon, zar vas niko nije obavijestio da je telefon pronađen?’ Nisam mogla vjerovati – ističe.
“Uvijek je bio stabilan i čvrst, ovo mu nije nalik”
Tvrdi kako joj u policiji nisu htjeli dati više informacija te da je potom njena svekrva nazvala policiju.
– Svekrvi su rekli gdje je telefon pronađen, meni nisu htjeli. Sve mi je nenormalno, ništa nema smisla. Neće da mi kažu gdje je telefon nađen. Čak sam išla na infopult Arene i pitala ih da li se dogodilo da su u ponedjeljak pronašli telefon, dala sam naziv istog, a gospođa na pultu mi je rekla da ništa ne zna. Preda mnom je tri puta listala bilježnicu i rekla da nijednom nije prijavljeno da je nađen ili da je predat telefon – kazala je:
– Pitam se gdje je on po ovoj hladnoći, gdje spava, šta jede. Kao da je odjednom pukao. Nismo se svađali, ništa se nije desilo da bi nestao. Uvijek je djelovao stabilno i čvrsto. Pazio je na dosta stvari i zato mi ovo nije on, ovo nije njemu nalik – rekla je ona.
Suprug joj je inače državljanin BiH, porijeklom iz Sarajeva, no navodi kako nije prešao granicu.
– U Zagrebu smo već devet godina, tu živimo i zaista ne znam gdje bi mogao da se nalazi. Samo želim da ga pronađemo i molim sve ako imaju ikakve informacije da mi se jave na broj 091/2703-986 ili policiji na 192 – rekla je na kraju Ivana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu